Dragi mili Lorice!!!!!
Koliko li samo daješ sebe svih ovih godina. A ovakvih kao ja, koji drže čvrsto zatvorene uši i oči duše, sigurno ima dosta.
Jooo, Lorens dragi tako me sram!!!! Koliko mi je samo trebalo!!!!!
Od Uskrsa 2013., svakodnevno, u obliku mailova dobivam poruke Ljubavi, a ja samo u promatranju. Eventualno, bi se poneka poruka uspjela i probiti kroz čvrste utvrde koje sam nesvjesno izgradila.
Ali Čista Istina je čarobna i ima put do svakog srca!!!
Uvijek su me iscrpljivali površni odnosi, tako da su međuodnosi i bračno zajedništvo bili put ravno do središta moje duše.
Hvala Ti Isuse i Hvala ti Lorens!!!!
Interesantni su bili ti povremeni „bljeskovi“ koji bi me „iznenada“ osupnuli: npr.
rečenica „Isus Krist mi je mustra za život“. Kad sam na prvom seminaru u Kuli (gdje je bio Seminar) čula tu rečenicu sve je na trenutak stalo i imala sam osjećaj da sam tek prvi put zapravo udahnula, a ta rečenica mi je ostala lebdjeti iznad cijelog seminara.
Bilo je podosta „bljeskova“ sve do Paklenih brakova, koji su me zaista ogolili. Tada sam se u suzama ispričavala mom divnom mužu, za sve napravljeno iz krivog ženskog principa, i zaista krenula u nutrinu sa samoprocjenom, otkrivanjem i čišćenjem dubokih nečistoća.
Zadnji bljesak mi je bio rezimiranje triju dioptrija u mailu od 24.09., Isuse, Hvala Ti na još jednom „iznenada“!!!
Tu mi se zaista počeo otvarati jedan novi pogled…Zatim ova serija o Božjem duhu pa sve do Bračnog zajedništva. Zaista, sada mi svaka rečenica dopire ravno usred duše u svoj jasnoći.
I naposljetku zadnji „Iznenada“ … 3. večer seminara u Zadru, kad mi je sve zastalo negdje na početku na tvojoj rečenici „Isus stoji ispred vrata tvoga srca i čeka da mu otvoriš“!!!! Koje naglo buđenje!!!! …. A nije da ovu rečenicu čujem prvi puta.
Međutim, ovaj put me preplavila Ljubav, sve je stalo, u ostatku predavanja je do mene dopirao samo ton tvog glasa, ali ne i što govoriš.
A zatim mi te večeri na druženju kao nastavak na tu rečenicu napraviš Onu nježnu gestu sa srcem……..Isuseee!!!!!……Rasplinula sam se!!!!
Glava mi pada u poniznosti pod silinom Tvoje ljubavnosti.
Hvala Ti!!!!
I na kraju, jutro iza, nakon buđenja….utonula sam u molitvu, duboku, i nešto me ovaj put navelo da zabacim glavu i pustim glas (znam za uputu, ali dosad nisam imala poriv). Glas mi je prešao u nježnu melodiju, tada se ispred mene spustila stabljika koja se protezala do neba, a ja povučena od gore, nježno obavijajući se oko stabljike kao vitica na lozi, penjala se u sloj po sloj neba prema bijeloj svjetlosti….osjećala sam samo blaženstvo, neopisivu milinu, nježnost i beskonačnu Ljubav… u momentu sam se sjetila i vratila dolje po sve drage ljude i onda ponovo vodeći ih jednog po jednog sve međusobno spojene s rukom u ruci ponovo krenuli gore prema svjetlosti. Neopisiva ljepota, nikad nisam iskusila takvo nešto.
Oče, Hvala ti!!!!!
Ne mogu procijeniti koliko je ovo trajalo, ali kad sam došla sebi oblile su me suze, pa jecaji, pa radost, pa ponovo, jooooo!!!!!!!!
Cijelo tijelo mi se trese u gorućoj Ljubavi već tri dana.
Gledam i drage ljude u Ekipici, pa ta Ljubav tu!!!!! Hvala Ti Oče, na ovoj milosti, Hvala Ti na Lorensu!!!!! Hvala Ti na svim ovim divnim dušama u Ekipici!!!! Hvala Ti što si me izabrao i učinio mi dostupan ovaj nauk!!!!
I, Lorens, baš te, ali baš volim!!!!
Suzana T. (Split)