Lorice dragi, Isus
Želim ti zahvaliti na svemu što si učinio za nas i što si pravi pastir koji čuva svoje stado jer da nema tebe, ne bi bilo ni nas. Već sam ti to rekla ali moram opet jer to svjedoči moje srce, a to je da nikad ništa nisi tražio nego samo nas i hvala ti na tome, neizmjerno.
Svaki put kad god smo svi tamo i čim se skupimo, odmah je sve u Njemu, Isus sami u nama i s nama…
To prožima sve, Ljubav prodire u prostranstva duhovnog i zaista tamo svijetli kao grad na gori koji se ne da sakriti.
Sila Duha Božjeg je prisutna na tebi i u tebi i u Riječi koju govoriš i to je toliko jako da mi dođe da se prostrem po podu pred Gospodarom i ne znam je l‘ bi non stop od radosti plakala ili bi samo bila pred Njim, ne znam…
znam samo da TO što mi imamo nema nigdje.
Ogromna je čast biti među onima koji se trude živjeti Krista i žive ga najbolje što znaju i umiju jer Ga ljube.
Osjećam se tako sitnom i malom pored svih tih ljudi a opet počašćenom i oduševljenom jer je Isus izabrao mene da tu budem.
Svaki put kad dođem sve je svaki puta naraslo, silnije,jače… strelovito raste i to se osjeti i vidi.
Isus vjeruje u nas i sprema nas za velika djela koja nam je pripremio.
Ogromna radost me preplavi znajući da unatoč svim okolnostima i protivljenjima pobjeđujemo nadmoćno u Kristu Isusu i bit ćemo sve bolji u svemu.
Eto… ljubim te i grlim
Isus
Marija