Nakon pročitane knjižice „Oče naš“ – zadnja stranica – Očeve Rijeci…mijenja nešto u meni.
„A ti, dijete Moje“ – kao da govori direktno bas meni!
Sklopila sam oci i pomolila se 1. put iz srca.
„Oče u ime Isusa Krista, želim ti reci HVALA ( izljev ljubavi u moje srce).
„Oče, želim ti reci – OPROSTI! (izljev).
Oče, želim ti reći .- VOLIM TE (opet izljev popraćeno suzama na mom licu).
U molitvi…otvaram vrata svog srca i zovem Isusa – UĐI!
Bacam crvene latice koje simboliziraju ljubav i osjećam kako hoda po njima i ulazi u moje srce.
Osjećam da je stao, ali nije ušao dovoljno da bi zatvorila vrata…
Zovem ga, Isuse uđi u srž (dubinu) moje duše. Molim te…
On hoda, osjećam u srcu kako je sada u dubini…opet suze na mom licu od tog prekrasnog osjećaja u srcu.
Sa osmjehom zatvaram vrata svog srca i govorim Mu – OSTANI ZAUVIJEK.
Zahvaljujem Mu se i ostajem u Njegovom prisustvu ,osjećam mir i tišinu.
To se događa oko 01:00 ujutro…do 04:00 nisam mogla zaspati, samo sam uživala, dok se bebać nije javio.
Došla mi je slika…postala sam ovca, imam zvonce oko vrata. Dok hodam ovim svijetom prateći pastira, moje zvonce odzvanja njegovim imenom. Moj pastir je Isus Krist!
Još nešto, tra la la…
Svaki puta kad nekome spomenem ime Novosel Lorens, tvoje ime mi izmami osmjeh na lice. Tako bi te i opisala…kao skroman osmjeh koji donosi radost u duši.