Veliki pozdrav svima u Isusu Kristu, našoj Ljubavi, našem Životu, Jedinom Putu koji vodi do blaženstva, vječne sreće! I hvala Mu na tome! Hvala Mu što je TU! I neka je Njemu i jedino Njemu sva hvala, čast u vijeke vjekova. Amen!
Prisjećam se svog života prije spoznaje Isusa Krista. Uspoređujući ga s današnjim, jednom riječju neprocjenjiva razlika. Stoga mi želja jest ovim svjedočanstvom privući sve ljude k Njemu. Ljubav i Istinu koju sam ja upoznala, želim da svatko upozna…
Uvjerena kako imam Istinu, godinama sam mijenjala svoj karakter, odnosno radila na sebi. U srcu sam osjećala tihi glas koji me vodio. Iznimno snažno sam osjećala razliku dobra i zla i u skladu s prosvjetljenjima koja sam tada primala donosila sam različite odluke.
Međutim, išlo je jako sporo i teško koliko god sam htjela da to ne bude tako.
Kako sam rasla, s godinama sam uočavala svoje sve veće greške koje radim, a nisam uspijevala skupiti snagu da ih ispravim. Nisam znala kako. U međuvremenu, upadala sam u sve veće grijehe i taj glas je postajao sve tiši. Na van i dalje sretna djevojka, a iznutra ogromna tuga je ispunjavala moju dušu.
S Bogom jesam razgovarala uvijek, no, stvari oko mene mi jednostavno više nisu bile jasne. Nisam znala zašto.
Stalno sam se pitala zašto se događa sada upravo to što mi se događa, zašto ne mogu ispraviti kod sebe ono što želim, jer vidim jasno da je krivo, i onda promatrajući svijet pitala sam se zašto to mora biti tako kako drugi kažu, a ja osjećam drugačije, je li uopće smijem misliti drugačije?
Odgovore nisam dobivala. Kao vjernik, u mojoj (katoličkoj) crkvi nitko me nije poticao da tražim pa tako nisam ni pomišljala da možda postoji druga strana, možda bolji put. Mislim, kad je tada ta misao i prošla kroz moje srce, da se vrlo brzo izgubila zbog tradicionalnih okvira u kojima sam živjela, koji nisu dopuštali ništa drugo nego njihovo. Tužno mi je to sada. Kao neko izgubljeno, neproživljeno vrijeme, a živjela sam. Jer da jesam zadržala misao da možda postoji nešto bolje, shvatila bi brže da svi putevi ne moraju biti ispravni pa onda da ni ja možda nisam na tom pravom putu. Stvari bi se sigurno mijenjale brže i bolje.
Sve predstavnike drugih crkava koji su mi nudili njihovog Boga sam odbijala. Moja crkva je meni bila jedina Istina, a oni mi nisu bili zanimljivi.
Međutim, vapaj nije prestajao. Moja žudnja za odgovorima se povećavala i kada nisam više znala što, zavapila sam: ‚Isuse, Dođi u moj život!‘
Nekoliko mjeseci nakon, 4.2.2011. u grad gdje sam tada živjela došao je Lorens Novosel, Apostol Isusa Krista. Tada nisam znala točno što to znači, no, štogod, misleći tada, on je ipak bio jedini koji je zračio drugačije. Iz njega je zračilo sve ono što sam i ja cijeli život htjela imati: Mir, Radost, Ljubav. No, ne kao kod ljudi koje sam do sada susretala. Ovo je bilo nešto drugačije. Svaki puta na pitanje kako mogu doći do toga, njegov odgovor je bio Isus Krist Jedini. Toliko je na Njega upućivao da sam i ja poželjela takvog Isusa. Imala sam svog, ali htjela sam njegovog. Moj Isus i Lorensov Isus nisu bili isti! Je li to moguće, pitala sam se?
Poklonio mi je Tematske Knjižice koje su se sastojale od Božanskih Objava koje je od Isusa Krista putem Unutarnje Riječi, tj. posredstvom Duha Svetoga, primala Bertha Dudde i sve to vjerno zapisivala kako bi ljudi upoznali Istinu.
Kada sam počela čitati ove Knjižice sve ono pročitano do tada preko čega sam tražila inspiraciju i smisao je izgubilo taj smisao, jer ovdje sam pronašla sve i svako moje pitanje je dobilo napokon jasan odgovor. Spoznala sam kako je sve stvoreno i koji je moj smisao života. Upoznala sam Božju Ljubav u svemu što me okružuje, spoznavši Njegov vječni plan spasenja za sve nas. Spoznala sam što je On to učinio za mene na Križu i što ta Njegova žrtva znači, a prije svega upoznala sam svog Oca od vječnosti. Upoznala sam Isusa Krista i shvatila kolika je On to Ljubav. Zbog toga sam Mu napokon prišla. Da, to sam naučila upravo iz ovih Knjižica.
Danas, kad se moj život sve više slaže na Svjetlu Čiste Istine, kad sam nikad više sretnija u životu zbog istog Isusa sada kao kod Lorensa, svima bih htjela pokazati ovaj Put. U meni naviru stihovi ‚Ustani, ti koji spavaš i zasvijetlit će ti Krist‘. Zbog toga i pišem ovo svjedočanstvo, misleći na drage ljude koji su izgubljeni, ljude na Seminaru ili koji će slušati Seminar preko Youtuba i htjela bih da pruže priliku Ljubavi u sebi, priliku onim trenucima u životu kada smo najsretniji i kad pomislimo da zauvijek može biti tako.
Voljela bih da svatko kao ja, kada sam čula ovu Riječ Čiste Istine, sagleda svoj život do tada. Je li to sve? Je li to pravi smisao koji živiš koji te istinski mijenja i to svakim danom sve više u sve boljeg čovjeka koji voli i pomaže ljudima oko sebe zbog čega si sve više sretan i svako breme ti je lagano? Moj odgovor je bio negativan.
Mislim da ovo pitanje svatko treba odgovoriti u svom srcu…
Dolazi mi isto tako na pamet ta naša inteligencija i sposobnost razmišljanja koja je očiti dar od Boga. Zbog čega nam je pak to dano? Hoću li možda jednog dana zbog te sposobnosti biti odgovorna za sve što sam čula, a u startu sam možda osudila. Jednom kad sam nešto prepoznala u srcu kao Istinu, a onda da se okrenem od takve Milosti? Mislim da bi tada krenula opet na onaj svoj krivi put. Ne bih sigurno postigla cilj koji sada znam da mogu postići. A naučila sam u ovih pet godina u Kristu, u nauku Čiste Istine da jedino Istina vodi do cilja. Ne bi smjela zbog toga biti ravnodušna. To si i danas stalno ponavljam, podsjećam sebe na sve što sam primila. Jer nisam trebala. Nisam zaslužila. Voljela bih zbog toga još više da pružite priliku Ljubavi koja vas želi susresti putem ove Riječi koju slušate, za kojom cijelo vrijeme vapite i koju tražite.
Osobno, vjerujem da je ovaj nauk, da su ove Objave Čista Istina, direktna Riječ od Gore, od Boga. Tada još više volim ovu Riječ kada ju čitam. Još više sam zahvalna na Njoj i još više joj dajem priliku da mi govori. I sve mi je bolje u životu. Čudo!
Zašto se pak u Bibliji toliko puta spominje ‚hod u Istini, na Svjetlu‘? Nekada mi to nije bilo važno pitanje. Danas mi je to najvažnije! Kada obratim pažnju kako čitam danas Riječ, kako mi ide dok čitam i nakon, koliko ju razumijem, velika je razlika nekada i sada. Mislim da bi se i to svatko trebao preispitati. Je li Riječ ima u tebi učinak koji bi trebala? Da donosi pravi rod i istinski rast Božji!
Kada se sjetim koliko samo moje misli mogu biti raštrkane, prebrze, što me čini nervoznom, uplašenom. Toga, kada prebivam u ovim Objavama, na ovom Svjetlu više nema. Zaista, kada dopustiš da ova Riječ govori tvom srcu onda ulazi mir, jasnoća, radost…
I jednostavno, s ovim stavom zbog Istine koju sam primila zbog koje bolje vidim i malo otvorenog srca, napokon vidim onu najvažniju istinu i razlog mog postojanja, a to je da je moj Nebeski Otac živ i da samo čeka na moju uzvraćenu Ljubav, da Mu se vratim. Zbog toga Mi govori. Cijelo vrijeme. Mogu Ga upoznati, a onda i istinski ljubiti. Koja Milost…Hvala Ti Oče na tome! Volim Te!
Stoga bih voljela čitatelju ove moje poruke, poručiti da još jednom zavapi u svom srcu! Da pokuca svome Bogu onako skroz, da Mu kaže da želi sve što mu pripada iako trenutno ne vidi gdje je to. Da želi Istinu direktno od Njega! Sigurna sam da će se Isus tada objaviti u svačijem srcu.
I želim se na kraju onda zahvaliti Njemu!
Hvala TI Isuse, moj Voljeni Oče, Ljubavi moja, hvala Ti na Tvojoj Ljubavi bez kraja…
Hvala Ti na Milosti Tvoje Čiste Istine koja obasjava moj put natrag k Tebi! Bez Nje ne bih bila ovako sretna!
Hvala Ti onda na životu, na svakom danu koji mi napokon ima smisao. Opet zbog Čiste Istine! Zbog Tvoje Ljubavi!
Hvala Ti na svakom trenutku i prilici da prebivam na Izvoru Čiste Istine! Hvala Ti!
Hvala Ti posebno što si u moj život doveo Apostola Lorensa, Apostola Tvoje Ljubavi koji mi je pokazao kako zaista Ljubav jest za sve. Kako je ona Jedini Život! I to primjerom Ljubavi koju mi je cijelo vrijeme davao kao prijatelj, kao brat, kako prije pet godina tako i danas, samo još više. Hvala Ti zbog toga!
…da napokon shvatim Tebe moj Dobri, Najbolji Isuse, da si cijelo vrijeme to Ti! Hvala Ti i Volim Te!
Ne pronalazim riječi i tako bi htjela da Te svi u ovom trenutku pronađu. Molim Te!
Hvala Ti!
U Ljubavi Kristovoj,
Ana B.