Dragi Lorens!
Danima već namjeravam poslati mail pa nikako… Ja sam Marija iz Vinkovaca. Imam 28 godina. Odlučila sam podijeliti s tobom svoje svjedočanstvo kao potvrdu da si na pravom putu i činiš divne stvari. Hvala ti! Ovo je moja priča….
Kao dijete obožavala sam ići u crkvu i puno sam molila. Kad je krenula srednja škola sve je bilo važnije od toga i svijet me uzeo pod svoje. Odmah nakon srednje škole moj zemaljski otac me istjerao iz kuće i završila sam na ulici bez svoje obitelji i doma. Istjerao me jer sam ga prijavila policiji zato što nas je zlostavljao na sve moguće načine. Alkohol ga je potpuno preuzeo. Nakon toga sam bila u teškom periodu života. U mom životu nije bilo mjesta za Isusa jer sam se ljutila i bila ogorčena i sve dublje tonula u grijeh i depresivna stanja.
To je trajalo godinama. U međuvremenu sam našla dečka s kojim sam živila četiri godine u izvanbračnoj zajednici ( o bludnosti da i ne govorim). Bila sam slijepa i nisam bila svjesna što radim. Čudni su putevi Gospodnji i tako da se moj prijatelj najbolji okrenuo Isusu i vidjela sam na njemu promjene i polako uz njega počela razgovarati o tome i pristanem nakon dugih niza godina otići na ispovijed. Dobro sam se pripremila i kad sam rekla sve što imam nisam dobila odrješenje grijeha jer sam živila izvanbračnoj zajednici i doživila sam šok. Milosrdni pater mi je udijelio blagoslov i nakon toga sam izašla van i došla do spomenutog prijatelja i rekla mu što mi se dogodilo i na to on smirenim glasom izgovori: „Maro, ja znam da ti je Isus sve oprostio, ne brini“. U tom trenutku moje su se oči otvorile i shvatila sam koliko me Isus volio cijelo vrijeme i strpljivo me čekao, a ja se na Njega ljutila. Nakon toga sam satima plakala. Jedno vrijeme nisam imala hrabrosti otići iz toga svega. Mislila sam da nisam sposobna i da neću moći. U međuvremenu sam često išla na misu i moja čežnja za Isusom je bila sve jača i najveću žalost mi je predstavljala nemogućnost primanja Tijela Kristovog. Napokon sam odlučila sve to presjeći i otići. Uhvatio me strah i bila sam izgubljena. Dugo sam molila za to i jednom u crkvi pod misom kažem u sebi: „Isuse, kako ću ja to, bojim se, ostat ću na ulici“. Odjednom osjetim kako me netko uhvatio za ruku. Okrenem se i ne vidim nikoga i tada čujem glas: “ Ne boj se, ja sam s tobom“. Odlazak je prošao mirno i nakon toga sam ostala ipak s njim, ali u čistoći i smatram da nisam nimalo pogriješila. Odlazak na ispovjed je bio poseban. Nakon odrjšenja sam plakala od sreće i smijala se u isto vrijeme, imala sam leptiriće u trbuhu i koljena su mi klecala, neopisiva radost. Od tog trenutka kreće moj put promjene. U svakoj molitvi i na misi osjetila sam Isusovu prisutnost i često od toga bježala jer nisam to mogla prihvatiti. Isus je sa mnom stvarno imao puno strpljenja. Bila sam jako ranjena i kroz suze i molitvu strpljivo je sa mnom radio. Nakon moje odluke za Isusa i odluke da ću živjeti u čistoći počela su i uznemiravanja. U međuvremenu sam saznala da me baka često proklinje i to me jako ražalostilo. Ne zamjeram joj to jer nije svjesna što čini. Jedna moja sestrica u Isusu je primila krštenje u Duhu i s Isusom stalno raste. Požalila sam joj se za svoje saznanje i onda mi je rekla da mi mora reći da mi je netko vračao, da to radi i dalje i da se moram moliti za sebe. Kao cura, čak kao i djevojčica stalno sam prolazila gušenja i često nisam noćima spavala, ali nisam znala što je to, a i ako bi se požalila rekli bi mi da sam si umislila. Nakon toga sam se molila za sebe i još više čitala Sv. Pismo i onda je počelo uznemiravanje i bilo je sve gore i gore. Viđala sam sjene posvuda, čudne zvukove, maltretiranja, gušenja, micanje zavjesa, kad bi molila odjednom vjetar u sobi oko mene, hladan, zmije su mi plazile po tijelu dok sam čitala Evanđelje…. nisam nočima spavala i to me poprilično iscrpilo. Jednom prilikom sam rekla Isuse, ja ću umrijeti od straha i više ne mogu, bojim se. Odjednom mir i svjetlost i sjene nestaju i sve staje. Tad sam znala da me zaštitio. Nedavno je moja sestrica Maja našla vaš seminar „Nauči nas moliti“ koji je održan u Splitu. Pogledala sam sve. Skinula sam knjižice „Nauči nas moliti“ i „Oče naš“ i pratila upute. U početku nisam bila sigurna da sam na dobrom putu, ali nisam odustajala. Nedugo zatim tijelo mi je gorilo u molitvi i počele su mi dolaziti misli. Govorio mi je da me ljubi i da bi Njegova sreća bila neizmjerna kada bi se sva djeca Njemu okrenula. S vremenom sam shvatila, ok, to ja ne mogu reći, to je Isus! Razmišljala sam danima, radim li nešto krivo i tada poslušam dio seminara o opraštanju i tad sam shvatila… Ja moram to pustiti i oprostiti. Dugo vremena mi je trebalo, ali Isus mi je pomogao da pronađem način kako oprostiti svome zemaljskom ocu. Počela sam se mijenjati i promijenila način molitve. Molila sam ga da mijenja mene kako bi moja djela i ljubav mijenjala moga zemaljskog oca i počele su se promjene događati u mojoj obitelji. Mali koraci, ali predivni. Shvatila sam da moj otac nije primio ljubav svojih roditelja kao dijete i jako je ranjen, on nije znao pružiti mi ljubav koju sam trebala, ja i moja obitelj. Tek sada upoznajem svoga zemaljskog tatu i radosna sam. U našem odnosu je falila samo jedna stvar, a to je bilo da sam se ipak osjećala povrijeđeno i nisam to htjela pustiti. Ja, savršeno biće, kako su mi to mogli napraviti?! Slušajući seminar to sam shvatila i pokajala se jer sam onda znala da griješim i samo pustila. Neopisiv mir i sloboda. Iz svoje ranjenosti tijekom godina nisam mogla shvatiti kako je Bog moj Otac i kako On mene može tako ljubiti jer nisam imala primjer u zemaljskom ocu i bilo mi je teško i stalno sam bježala od ljubavi. Jednu večer sam ušla u svoju sobicu i onda me moj Otac počeo tješiti i govorio mi divne stvari, a ja sam plakala bez prestanka. Govorio mi je koliko me ljubi, kako me nije ostavio i odbacio i da zna da su me povrijedili, ali On je tu za mene, kaže: „Gle, pripremio sam ti najljepšu haljinu, ne boj se jer ja te ljubim“ 🙂 Nakon toga sam ga molila da me oslobodi zla koje mi je učinjeno i znala sam da jedino On to može. Sutradan sam ušla u svoju sobicu i samo govorila da ne želim bježati i želim ga upoznati onakvog kakav On zaista jeste i umirila se. Osjetila sam toplinu i obuzeo me osjećaj kao da sam na tren zaspala i probudila se. Usta su mi se počela micati sama i ispustila sam glas. Počela sam moliti u jezicima.
U tom trenutku sam shvatila da je On moj Otac i ja njegovo voljeno dijete. Radost neopisiva. Tepala sam mu tata, tata! Od toga dana znam da imam svoga Oca u Kristu Isusu koji me neizmjerno voli i svakoga od nas.
Hvala i slava našem Ocu u Kristu Isusu! Od tog dana molim svaki dan i radosna sam. Nakon toga opet sam imala napad zloduha i mislila sam da će me udaviti. Izderala sam se Isuse i sve je stalo. Noć poslije sam molila za zaštitu i čim sam počela moliti krenila je buka u dnevnom boravku, krš i lom i čula sam zvuk na vratima poput perja koje je udaralo i u duhu mi je došlo: “ Ne boj se, ne smije ući unutra“. Ujutro sam odjednom shvatila da me moj anđeo branio na vratima i čula sam njegova krila. Hvala Isusu na tome! Duboko vjerujem da me Isus oslobodio svega i hvala mu na tome. Imam pitanja za tebe… Danima mi ruke gore, jako, ako nekog dotaknem svi odmah kažu“ Maro pržiš“ Što bi to moglo značiti? Kad sam među ljudima nekad imam problema. Mislila sam da umišljam, ali nisam. Kad sam u blizini nekih ljudi imam jake bolove u tijelu i leđima i bude mi jako muka. Poslije kad sam uspjela saznati svi oni žive kao da Boga nema i puno loših stvari. Zašto to tako utječe na mene? Radim kao konobar i srećem puno ljudi i zasad je ok, ali ponekad kad sam među ljudima moram otići jer mi nije dobro. Želim ti zahvaliti na pomoći i na čistoj istini. Radiš divne stvari i meni si puno pomogao. Hvala ti na izdvojenom vremenu za mene.
Onomu- koji snagom, što djeluje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga, što možemo moliti ili misliti, njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu kroz sva pokoljenja i sve vjekove! Amen.
Veliki pozdravi i Božji blagoslov!