Lorense DRAGI 🙂 Isus!
Evo, mislila sam na ono što si ujutro iz aviona napisao o molitvi i pomolila se Očki našemu da Njegova Riječ iz tvojih usta noćas na prvom danu Seminara moćno odčepi uši, otvori oči i probije srca pridošlih u traženju (i nalaženju) istine –
Čiste Istine o svima nama i našem Otkupitelju i Spasitelju Isusu Kristu, koji nas je toliko volio takve onesviještene, skrenute i zamračene (i voli nas uvijek, voli nas i sad svaki tren), da se ponudio svojom silnom Ljubavi podmiriti naš, za nas same osobno po vlastitoj snazi, nepomirljiv i ne ljubavni minus na računu s kojim se u totalnoj amneziji rađamo u ljudskim pidžamama na Zemlji i već s prvim dahom u plaču grčevito hvatamo zrak za životnu trku i borbu.
A s kojim stvarnim ciljem i s kojim razlogom – neki se pitaju ranije, neki kasnije, a neki na žalost nikad. Mnoge odgovor i ne zanima, čak i kad im sve serviraš na pladnju (YouTube), čak i kad im daješ najbolje od nestabilne ljudske ljubavi… ne zanima ih, opterećuje ih, smeta im…
I tako većina provede ovaj dragocjeni život – grande finale, trčeći za krivim vrijednostima i boreći se protiv vjetrenjača, a pravog vjetra nema, iako hara sveopći interes za vremensku prognozu. I za medicinu, za bolesti tijela… bolesne duše su profinjeni naziv, asocijacija na psihijatrijske ustanove, a ne za stvarno stanje svih nas, dok u neznanju o veličanstvenoj Ljubavnoj priči postanka i stvaranja, porobljeni vidljivom materijom kao zombiji besciljno rasipamo vrijeme i energiju na svoje sitne sebične ciljeve koji nam „život“ znače u toj sve većoj kanti za smeće zvanoj planeta Zemlja – naš dom! Ili naš patriotizam, nacionalizam. Bolesni tijelom, žele se spasiti vjerom u lijekove, bez da imalo posumnjaju u pozadinu, u bolesnu dušu koja trpi bol i nasilje vlastitim odabirom jer mogućnost izbora zvuči gotovo nevjerojatno bajkovito i tko bi u to povjerovao osim neprilagođenih fanatika?
A Isus je došao ozdraviti bolesne – ozdraviti njihove duše, osloboditi zarobljene u materijalnom, statusnom, oholom, sebičnom, palom sotonskom i privlačno svjetlucavom. Došao nas je probuditi iz duboke nesvijesti, sna smrti!
A Isus je došao svojom milosti i nama neshvatljivom Očevom Ljubavlju platiti račun za našu nemjerljivu štetu počinjenu samima sebi u našem stvarnom izvornom rodnom domu, da se bez krivnje i straha možemo vratiti, ponizni, radosni i mirni, jer nam je saldo na nuli ako Ga samo prihvatimo i priznamo kao Onog koji je svu svoju Ljubav i Sebe samog uložio u nas grešne odmetnike, štetočine i u naš dug. A kamate u plusu onda od Njega same pristižu kao blagoslovi, samo ako hoćemo, ako vjerujemo i odlučimo postajati Ljubav, činiti Ljubav, davati Ljubav, mijenjati se u Ljubav, stvarati u Ljubavi, živjeti Ljubav, ono što smo nekad bili, za čim čeznemo razdvojeni od samih sebe… A to je Ljubav, to je stanje, to je vječiti Duh u nama koji nas vuče, gura, kopka i provlači se u nama potisnut i skriven. To je Bog, sama Ljubav koju smo zbog srama pred sotonskim svijetom kao kukavice zakopali najdublje pod dno dna naše duše, da nam ne smeta u ovome svijetu i ne kvari naše „mudre“ životne kalkulacije u stvarnoj realnosti, suprotnoj „Najljepšim bajkama svijeta“ da nas ne ismijavaju kao čudne i nerazumljive. Od srama smo, zbog udaraca i neshvaćenosti, vremenom pokopali tu iskru do zatiranja da ne bi bili oni „slabi“, željni Ljubavi koja je u stvarnom svijetu današnjice pregažena kao smiješna i nepoželjna fantazija, dječji ignorirani san, mana za one koji nikad nemaju vremena za nikoga jer su uvijek prezaposleni u samodokazivanju da bi bili uspješni, ambiciozni, probitačni, titulirani, dobro plaćeni, samoostvareni paunovi u svom kokošinjcu. Agresija na Ljubav! Tako žalosno… Takvo sljepilo i gluhoća, otpor, obamrlo, mrtvo, umjetno, prividno, lažno… Ljubav se ohladila. No, oni koji traže – hoće naći, jer neće odustati unatoč padovima i posrtanju, jer unutarnji motor im nije do kraja uništen sve dok imaju tu živu iskru u sebi, pa makar i na tinjajućem plamičku! Samo da čuju ovu Čistu istinu i svijet konačno, logično i opravdano postaje ono što je… neka narušena dimenzija u vladajućem zlu, zarobljeno palo duhovno po čemu hodamo, što dišemo, što nas okružuje i vlada nad nama i u nama u našoj nemoći da budemo drugačiji od većine. I tako to… dok se jednog dana čovjek ne probudi. Veliku sliku ima samo Čista Istina. To je istina koja ti posloži kockice ili pazle? 🙂 I to je početak Puta koji napokon ima smisla.
Ljubim te!
Saša