Isus Lorense
Moram i dužan sam posvjedočiti kakvu je Isus naš dobri Otac „detonaciju“ proizveo u našim srcima i u srcima ljudi jučer kada smo opet izašli na ulice slaviti i pjevati…
Čudo jedno koliko se razina Ljubavi i Sile Kristove ispoljavala kroz naša srca i duše dan nakon bogoslužja na kojem je naš Ivan K. posvjedočio što je doživio na prošlom bogoslužju nakon pjesme/himne „Čista Istina“.
Izašli smo na ulice kao i obično veseli, vedri i uzbuđeni no ipak s dozom više svjesnosti o tome što se u duhovnom polju zbiva u nama i okolo nas kada slavimo Isusa i s poticajem da još više upremo u samo nastojanje… Prezahvalni smo Ocu dobrome što nas gura naprijed i stalno nas podiže na višu razinu u jubavi i snazi našeg zajedništva i samog pristupa dušama oko nas zbog kojih se toliko trudimo biti još revniji u pjesmi i evanđelju uz koje dolazi sve ostalo u paketu!
No… Krenuli smo kao i obično na Zrinjevcu pjevati, netom prije početka nam se pridružio X (poznanik iz mog starog života) i pozvao je svog prijatelja Y da bude s nama. zadržali su se 40-ak minuta s nama, X je uzeo knjižicu „Nauči nas moliti“ po koju je dogovoreno došao i otišli su dalje…
Vrijedno pažnje je to da je D uh puno silnije djelovao kroz nas no inače, daleko silnije je bilo izlijevanje na nas i van na prolaznike… Toliko osjetno silno da je jedan mladi par stao ispred paviljona na kojem smo pjevali i zaplakao (doslovno) od sreće i njihao se/plesao na ritmove pjesama, smijali su se i brisali suze kao da im je to bio još jedan znak s neba koji ih je očigledno pošteno „prodrmao“ u nutrini, samo Isus točno zna što je htio učiniti u njihovim životima i potom ih je tako i presreo. Trenutno mi je došlo na srce da im poklonim vizitku „Bračna Ljubav“ kada sam vidio koliko su sretni dok slušaju pjesme koje slave našeg Oca te sam se usred pjesme spustio i došao do njih te im rekao kako ih je lijepo vidjeti tako zagrljene i sretne i uručio im vizitku s veseljem rekavši da tu imaju sve što će im dodatno pomoći na njihovom ljubavnom putu, ne može se riječima opisati njihova radost… Nije prošlo dugo i naša Lidija se našla u suzama, jecajuć i plačuć poput malog djeteta govoreći nam kako se Duh Sveti spustio na nju i prožeo je do suštine… Vidjela je Isusa na križu, doživjela dio Njegove muke i uz to joj se spustilo silno suosjećanje za sve ljude oko nas koji su nespašeni te je žudjela da im pomogne baš jako, kaže da je u duhu pala na koljena pred Isusom i divila se Njegovoj neizmjernoj Ljubavi za sve ljude koju je u poštenoj mjeri izlio na nju (valja napomenuti da je par dana prije u našoj WhatsApp grupi za pjesmu podijelila s nama koliko ju je tzv knjižica „Jezici“ presilno blagoslovila i zapalila jednu novu vatru u njoj i dala jedno novo shvaćanje i dimenziju u odnosu na krštenje u Duhu Svetom i o istinskom slavljenju Isusa Krista, u svakom slučaju jasno je da joj je Isus par dana kasnije/jučer dao lijep poklon da žudi još više na očigled sviju nas!)
Ljudi koji su okolo prolazili bi se vraćali i sjedali na klupice oko paviljona i slušali… baš su se doimali usamljeni i tužni što bi se vrlo brzo promijenilo budući da nisu slučajno tamo sjeli (anđeli su ih doveli), a mi smo doslovno izgarali za Krista pjevajuć iz petnih žila još više i više, pogotovo nakon što nam je Isus potvrdio da je TU i da će nam to pokazati itekako potvrdno kroz silan osjećaj prisustva u nama i oko nas kroz izuzetno blagoslovljene ljude… Dakle totalna rapsodija jučer u gradu… „Nemoguće“ je da smo tako zapaljeno pjevali… Isus nas je presilno ispunio i prelijevao se u rijekama iz naših srca a pjesme su prožimale i gutale svakog tko bi se približio krugu oko nas…
Nadalje… došli smo kod hotela Dubrovnik i začas su se kraj nas stvorile nakon par pjesama dvije sestre koje su vjernice i bile oduševljene time što čuju i pitale tko smo mi i odakle smo te su molile za kontakt i dobile su dvije vizitke od Saše i Lidije „www. zastocistaistina. com“ i „sozo“ i sretne otišle dalje… Kratko nakon toga Lidiju je zaboljelo grlo/glasnice, Sašo se pomolio i za 5 minuta je više ništa nije boljelo, mogla je nastaviti iz sveg glasa uzvisivati i slaviti Ime nad svim imenima!
Bila je tu i jedna žena s par mlađih cura(kćerke?)
Stale su sa strane i s osmijesima od uha do uha potpuno oduševljene promatrale dok smo u transu i zanosu složno u jedan glas gromoglasno uzdizali Isusa Krista i plamtjeli tamo…
Tada je došla jedna žena također s upitom odakle smo i što činimo, jako joj se svidjelo kako tako otvoreno pjevamo o Isusu, posvjedočili smo joj kakve zajednice smo dio i da živimo onako kako nas Otac podučava kroz svoju Riječ, primijetili smo da šepa na jednu nogu (rekla je da ju je uganula netom prije no što je naišla na nas-Isus zna) te joj je Kruno ponudio molitvu koju je ljubazno odbila no Sašo je rekao pred njom da ćemo mi uzeti u obzir da joj iscjeljenje pripada i da ćemo zahvaliti unaprijed što joj je noga već iscijeljena, tada smo zapjevali pjesmu „Tvoje zlatne ruke“ koja je trebala biti potvrda ženinom iscjeljenju kada pjesma završi jer ju je Isus dotaknuo svojim zlatnim rukama… Nakon toga je s osmijehom i zahvalom otišla od nas također s vizitkama i vidno osnažena i sretna, i svi smo vidjeli kako normalno hoda nakon 20 metara a Zdravka je zbog toga glasno počela zahvaljivati Isusu na sav glas!
Zatim se desilo nešto što nas je jaaako blagoslovilo i osnažilo… Prišao nam je muškarac crne kože u rekao bih ranim 40-ima krupne i snažne građe inače s otočja Fiji koje se nalazi u južnom Tihom Oceanu -rekao nam je da ga je dok je spavao u hotelu Dubrovnik probudila naša pjesma i da je sam sebi rekao „Isuse ovi mora da su tvoji i moram otići do njih!“
Fascinantno je to što kada smo ga pitali je l‘ čuo bilo koju riječ gdje se u pjesmi koja ga je probudila spominje Isus rekao je da nije već da je osjetio u srcu i frekvenciji pjesme da smo Njegovi… Rekao nam je da je vjernik i da je njegova cijela obitelj okrenuta prema Kristu i da njegova braća i sestre pjevaju u gospel zborovima (gospel glazba koja slavi Krista i sve njegovo) no da on jedini nije u tome jer se bavi Rugby-em… Kada je taj čovjek otvorio usta i održao 10 do 15-minutnu propovijed na temu iz Mateja 6:33 i iz Ivana 17 jednog dijela poglavlja nama su vilice pale na pod i počela nam je kuhati nutrina, osjetili smo veliku snagu u svemu što smo čuli, bio je to Duh Sveti koji nas je počastio s dragim prijateljem iz daleke zemlje, kako li je samo glatko i slatko objašnjavao bitnosti stihova koje ljudi često samo prečitaju i ne shvaćaju da se to tiče upravo njih! Govorio je kako ljudi ne razumiju što piše u Bibliji i okreću se tradiciji, velikim crkvenim organizacijama i religioznosti a ne shvaćaju da su pozvani da budu Istinski Isusovi učenici pogotovo sada kada se bliži kraj svega (svjestan je toga) i dao nam je topao savjet da živimo „SAD“ jer da jučer ne postoji više i da sutra tek dolazi s novim kušnjama i prilikama!
Svi smo se izgrlili s njim i baš smo bili sretni što nam ga je Isus poslao, biti će 2 tjedna u Zagrebu pa je rekao da će nam se rado pridružiti ako nađe vremena… Kruno je uzeo njegov mail a ja broj mobitela pa će mu Kruno poslati neke propovijedi/seminare koji su prevedeni na engleski!
Kad smo se rastali od našeg dragog Ratua s otočja Fiji (ime mu je Ratu) otišli smo na trg… Bilo je posebno prekrasno kao i na oba prijašnja mjesta i opet smo blagoslivljali u Isusovo Ime i bili preblagoslovljeni… jer dok je nas par pjevalo Kruno bi se izdvojio i evangelizirao mlade ljude koji bi s osmijesima prilazili, tako je i ponaosob pričao s dvoje mladih ljudi, prvo s mladićem a onda s jednom djevojkom kasnije i molio za jednu baku s još par naših, baka nam je prišla kad nas je čula da se napoji na izvoru žive vode koja teče kroz pjesmu i odjekuje duhovno i fizički…
Uglavnom nakon jučerašnjeg dana mogu sa 100%-tnom sigurnošću reći da su jučer u gradu bile velike „poplave i bujice“ uz pratnju uragana i grmljavine koje su čistile gradske ulice iako nigdje nije bilo ni kapi kiše (osim one sastavljene od čiste milosti), te velika i silna prisutnost Krista u nama i oko nas Koji upravo jeste Tvorac takve moćne sfere i koji je time svojoj djeci dao potvrdu u obliku silnog vjetra u leđa da nastave dalje još silnije, snažnije i čvršće proslavljati Njegovo divno Ime ISUS!
Evo Lorense naš dragi… milost na milost, milost na milost…