(Lorens: Imamo jedno predivno svjedočanstvo od nekoliko obmanutih i opsjednutih ovdje na Svjetlu Čiste Istine, pukli totalno pa pričaju sami sa sobom i pjevaju na cesti na sav glas!)
Dragi Apostole, Isus!
Htio bih posvjedočiti naš zadnji odlazak na ulicu s „Pjesmom za Krista“… Ne toliko na široko, nego više opisati jedan predivan događaj zajedničkog rada svih nas, koji smo na Zagrebačkim ulicama dali svoje srce za Krista … Gdje smo išli s namjerom „baciti mreže“ da bi se ulovila koja voljna duša … Koja traži ili pak koju je natjerala nevolja …
Sve je jednostavno bilo vođeno … Sve se slagalo kao puzzle … Sfera zajedništva je bila jaka: Ljubav, poniznost među nama i sklad … Isto srce, iste misli i isto nastojanje, bez nadmetanja i dokazivanja tko je koliko bitan i bolji od drugih … „Pripremljen teren“ za očitovanje Duha Božjeg. Dotakli smo nekoliko duša … Ljudi su se zaustavljali … Neki su nas snimali telefonom, drugi su htjeli porazgovarati s nama, neki su pak samo pozdravima iskazali podršku. Lidija i ja smo prethodni dan pjevali na Korzu u Rijeci, gdje je sfera među ljudima bila jako jako loša, užasna, potpuna nezainteresiranost i hladnoća. Zagreb je ipak bio puno bolji. Ali, kako sam već gore spomenuo, htio bih posvjedočiti samo taj jedan događaj … Kako je Isus, Božja Ljubav, kroz nas dotakla dvije duše. Dok smo pjevali opazili smo jednog mladića kako sjedi na klupici … Nesretan i usamljen. Ja u jednom trenutku pitam Josipa: „Da li vidiš ovog mladića … Možda bi bilo dobro da idemo do njega i da ga pitamo … da saznamo što ga muči…“ A Josip kaže: „Da, da vidim … Ali doći će on sam do nas … “ I stvarno tako je i bilo. Ovaj mladić dođe do nas i da nam nekoliko lipa … Skoro sve što je imao kao podrška za pjevanje jer nije doslovno imao ništa drugo … To je bilo toliko dirljivo da je mene, a vjerujem i ostale, u srcu skroz preplavilo. Rekao je da je i on Kršćanin i da divno pjevamo … Iako ne znam kako je znao da pjevamo o Isusu … Dečko je naime iz Bolivije. Dakle, ne zna hrvatski. Na nespretnom engleskom te uz veliku podršku Google translate-a rekao je da je ostao potpuno bez novaca i bez svih dokumenata … Naime, njega su vratili s granice Slovenije jer nije imao potreban neki dokument ili vizu, a bus s njegovim stvarima i dokumentima te novcem – sve je nastavilo dalje prema Berlinu, a on ostao bez ičega i nekako se dokopao Zagreba … Njegov ujak će dočekati bus sa stvarima i doći po njega, ali ne prije petka. Doslovno na ulici … Trebao mu je smještaj … Mi smo ga okružili Ljubavlju … Odmah ga nahranili i napojili i rekli da ćemo mu mi osigurati smještaj u hostelu za tjedan dana, dok ne dođe njegov ujak. Rekao je da nije potrebno, da želi naći hostel u kojem može odraditi u zamjenu za smještaj i sam si „platiti“. Mi smo ipak ustrajali da mi platimo … Zamolili smo ga i ostao je s nama sve dok nismo završili s pjesmom na dvije lokacije. Nakon toga smo otišli do hostela … I svi onako u naletu, kao djeca uzbuđeni, ušli u hostel. Vlasnik hostela je bio vrlo pozitivno iznenađen kada smo mu posvjedočili da smo kršćani i da želimo pomoći čovjeku. Rekao je da je ovako nešto vrlo rijetko za vidjeti … Sfera je bila predivna … „Bacili smo udicu“ i „još jedna ribica je zagrizla“. Dali smo mu vizitku i blagoslovili ga … Bila je zajednička molitva za njega, njegov život i hostel … Rekao je da se naježio i da bi volio vidjeti nas kako pjevamo, pa smo tom prilikom i razmijenili brojeve.
Taj dečko kojeg smo ugostili se zove G. D. … I eto za kraj njegova zahvala svima nama:
„Bok Saša! Ja sam G. … Zaista ne znam kako da vam se zahvalim, svima vama prijateljima … Moje su noge bile gladne, sa sedam kuna u novčaniku, bio sam iscrpljen … Stajao sam jednu ulicu od vas, i kada sam čuo pjesmu, zaista je zvučalo kao da sam čuo anđele … Kada sam se približio osjetio sam mir i rekao sam sebi da se stvari (misli na situaciju u svijetu … Znam jer mi je poslije govorio da je zabrinut zbog situacije u svijetu) mogu poboljšati … Ako bi ljudi mogli pjevati u tako hladnom vremenu, s toliko Ljubavi za Isusa, sve bi bilo bolje. Otišao sam tamo dati potporu vašoj crkvi, vašim srcima. Prijatelji moji, molit ću za vas, za zaštitu i blagoslov … I da vam se to što ste mi dali umnoži … Nikada vas neću zaboraviti.“
Meni nakon ove zahvala dolazi stih iz Hebreja 13:2, gdje Pavle kaže: „Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!“
Grlim te i ljubim u Isusu Kristu: Sašo i dio tvoje Ekipice