Dragi naš Apostole!
Što reći sad na ovo? Ja se ne mogu oduprijeti tom snažnom dojmu danas… Evo, cijeli dan Saši trubim samo o tome da je to naprosto potaknulo niz drugih tema i podtema u našim razgovorima, što nas je sve skupa silno blagoslovilo. I što ideš dalje sa svojim Seminarima, tj. Isus kako gura taj kameni kotač bit ćemo samljeveni na ovaj ili onaj način, i neće Mu „pobjeći“ niti jedni zrno. Mail sam pročitala i „samljela“ vjerujem 5 puta, a Seminar poslušala ponavljajući naglas svaku stavku i paralelno zapisivala bilješke. Ne znam, ali Duh ovog što nam donosiš na svoja usta i način kako nam daješ Kruh Nebeski toliko glasno zvoni da ga se čuje valjda na drugoj polovici planete… Ovo ako tko ne čuje, kako kaže u učiteljskim materijalima, mora da je sedmerostruko gluh ili glup… Ja bih se usudila reći da nije ni jedno ni drugo nego da je vrlo i to vrlo opak čovjek koji NE ŽELI, a ne da ne može. Ovaj nauk je zaista nadmoćan nad svime što poznajem… Ova dragocjena čista, okrepljujuća ISTINA je nešto najživotvornije, najsveobuhvatnije i najoslobađajuće za mene što sam ikad vrijednoga u životu dobila!… Svakim danom se zahvaljujem u suzama na ovome… Isus mi se smilovao, ali darovi od Njega samo teku u sve većim potocima… I pomalo mi otvara sve dublje spoznaje na svim levelima i u svim pravcima. Nikad jasnije nisam čitala Riječ i objave, a glad za njome se rapidno umnožava… Ja i Sašo smo se baš složili kako su nam objave ČI baš slatke kao med i nagone/inspiriraju na izvršavanje… I sad s druge strane… Dođe mi da plačem od šoka i tuge zašto i drugi ljudi ne prepoznaju vrijednost i život u ovome… Što si ti prepoznao i velikodušno nam i obilato serviraš. Ne samo to, kao da nam pred vratima Pakla već 100 puta, na tko zna koji sve način, pokušavaš upozoriti na smrtnu opasnost, a mi i dalje s blesavim osmijehom srljamo u propast. Toliko je ovo daleko iznad svega. Nevjerojatna je razina tvoje izdržljivosti i upornosti s ljudskom inertnosti i mlakosti. Apostole, ti si još i prenježan!… A opet, netko drugi bi davno odustao od svega i nas. A ovo je pokazatelj koliko duboko ide tvoja ljubav za nas. Pa onda koliko nas tek onda Isus voli…
Nepresušna, a životno važna tema RADA NA DUŠI… Seminar je još jedan dragi kamen na kruni ČI. Još jače osvjetljava dušu i čini ju transparentnom – što je nužno ako mislimo napraviti ikakve promjene u jedinom pravom smjeru. Ono što me baš zaprepastilo jest da zbog kvalitete duše mi svi živimo Pakao već sada i već ovdje! To me svojski uzdrmalo i otrijeznilo. Pakao nije tamo negdje u budućnosti… Ili tamo negdje u drugima… Negdje vani… Negdje. Ne! On je u tebi, meni, nama, ako još uvijek imamo sotonske kvalitete. Pa premda samo jednu, koliko god sitna i „neprimjetna“ bila. Drvo i plod se prepoznaju po sjemenu. Kako je dovoljna vjera veličine gorušičinog zrna, tako i na drugoj strani – isti je princip – dovoljna je mala rupa da potopi cijeli brod. Podudarnost duhovnog i fizičkog, tj.života u tijelu/materiji i duhovnog je prefascinantna. Seminar je (možda nespretna riječ zbog poruke koju prenosi) divno slikovit meni ovako umjetnički nastrojenog bića koja bolje barata u slikama, jer mi se urežu u srce puno dublje nego tekst. Onaj predobar dio koji govori o HITNOSTI – kao kreativnoj snazi Duha, gdje objašnjava zašto je majstor bio tako revan i brže napravio kutiju… Mi je maknulo 10 paravana za ono što nikako nisam mogla samoj sebi opisati, a bilo je tu. Duša je prepoznala, zapravo dijagnosticirala, nešto vrlo logično. Samo stupanj naših duša si ne može to odmah predočiti, jer previše živimo još u tijelu i njegovim obmanama. S druge strane, onaj dio koji govori o majci poniznosti, a to je Božanska Strpljivost… Postojanost… Ustrajnost… Isuse moj divni!… Ima li neki plemenitiji izraz za reakciju blaženstva od „wooooow“ da se izrazim? Nije li strpljenje najtraženija roba u Kraljevstvu Nebeskom? Svi mi, ja prva, još puno moramo raditi na izgradnji ove karakteristike. Zbog zle prirode, sad sam duboko sretna i zahvalna, jer bolje za nas da smo ograničeni u tijelu! Kad bolje razmislim, možda bi bilo blagotvornije da smo još koji eon ili vijek ostali kao raspršene čestice u kamenju, biljkama ili životinjama. Nije na meni da o tome zaključujem. Isuse pomagaj! Divan je i dio kad govoriš o POJAVNOSTi i STVARNOSTi… I koje iluzije i obmane živimo. Ja to ne mogu ni ponoviti, ali ubrala sam suštinu. Opet ću si poslušati… Ovo je sve bolje i bolje, ti si sve bolji i bolji… A mene jače i jače udara. Ovo nije oduševljenje kratkotrajnog bljeska, ovo je poguranac na promjenu, jer mijenja moj um na način na koji još nisam doživjela… Što je dokaz da sam naišla (milošću mi došla/dana) na ISTINU, koja me razotkriva još dublje, do kostiju… I treba. I hvala Isusu. Otvaraju se nove mape starog terena za čišćenje nevidljivog i vidljivog smeća.
Moram stati tu. Hvala ti za ovo! Isus me preko tebe mijesi i oblikuje… JER TO SILNO ŽELIM! … Ovaj vikend kao da sam bila na Bogoslužju, onako uživo, jer mi je mail pa onda Seminar (Riječ) toliko bio živ… ŽIV… Baš sam radosna! Jer sam mnogo primila…
Volim Te Isuse, i volim te Apostole. Idi, juri i praši dalje još jače!
Tvoja Lidija