Čitam već treći put ovaj mail (Lorens: Moj mail zahvale Zg Ekipici za povjerenje i suradnju kroz ovaj protekli period) … Duboko, duboko i iskreno sam ganuta. I neopisivo sretna što sam dio ove priče. Jest da sam došla u žiži događanja kad je sve na vrhuncu , doslovno došla na gotovo pečeno što ste gradili – ti i svi vi godinama… A ja pak imam osjećaj kao da vas znam odavno… Sve vas. Za mene je neobično da se tako brzo zbližim s nekim… Pogotovo s grupom ljudi istodobno.
Ovakvu Ljubav nigdje nisam doživjela, tek sad znam što je to Ljubav i Zajedništvo.
To nisam, iskreno, doživjela ni u vlastitoj obitelji. Jako, jako neobično. Ovdje osjetim onaj vrhunac ljudskosti kakav bi svi trebali imati na Zemlji, ali još više Božansku Ljubav kakvu sam oduvijek željela i zbog čije potrage (ne nalaska) sam padala u duboke očaje. Lorens, čovječe Božji! (ovaj žargonizam mi sad ima smisla i istinitost, i to samo za tebe vezujem:-) ) . Svakim tvojim pokretom, Riječju, savjetom, gestom ili djelom… Svime što jesi i što nastojiš s vjerom u nas je blago rečeno čudesno… I svakim danom sve više osvješćujem koliko mi značiš, koliko si vrijedan i dragocjen dragulj u ovom našem svijetu, i koliku čast imam biti u tvojoj blizini, u tvome vodstvu, baš tu „u mom susjedstvu“ prebiva Apostol… I još mi je osobni učitelj!!! Imam čast i milost „držati te za ruku“ ili zagrliti te gdje osjećam doslovno da držim/grlim Isusa osobno… I taj osjećaj pripadnosti Ljubavi prizivam svako jutro u molitvi da me prati cijeli dan i bude mi „hrana“ koju toliko trebam. Uveo si me u neki modus „moli, voli, jedi“ i otvorio mi čitav svijet za koji nisam znala a mislila sam da znam manje više sve. Tek sad shvaćam, u malim dozama, sve što Krist kroz tebe pruža meni/nama. Duboko i ponizno klečim pred Križem i Isusom našim gospodarom i zahvaljujem Mu se što nam Te poslao. Ljudi znaju reći „drago mi je da te znam“… Ali ja ne tako, meni nije samo drago, ja kličem od radosti!!!!! Srce mi je kao Zemlja. Sve si mi omogućio i dao unatoč mojim manjkavostima, svima… Strpljiv si uporan i pun razumijevanja, dugotrpljiv i bezpogovorno vjeruješ u nas… I to je, meni osobno, gorivo da i sama vjerujem u sebe. HVALA TI OD SVEG OVOG MOG ŠAŠAVOG NESAVRŠENOG SRCA. Tu sam za tebe i za zajednicu… Srcem, tijelom i dušom… Za prve redove ako treba! Uopće bez razmišljanja bih stala uvijek uz tebe. Jer ti vjerujem… A u vjeri/po vjeri ja hodam, a ne u gledanju. Život mi se promijenio naglavačke… I neka je! Najbolje tek slijedi! Kako ti kažeš: Samo nas gledajte!
Volim te!
Tvoja Saftićka
p.s. I da, posrećilo mi se ;-)… Ali ja gledam širu sliku u toj „posrećilo“.