Dragi Lorens,
Samo ti se želim duboko duboko zahvaliti. Na tolikoj predanosti, poslušnosti, trudu, studioznosti i odvažnosti da govoriš Istinu o Ljubavi na glas da bi se spasilo što se spasiti da. To odaje tvoju ljubav prema ogromnu Kristu, s druge strane prema tvojim bližnjima (nama, zajednici, ljudima vani)… Moje srce za sebe prisvaja jedan komad te ljubavi jer doslovno si mi spasio život kako god da okreneš. Doveo si me Isusu Kristu onako kako je jedino ispravno – osvjetljavanjem i lomljenjem. Pa ti kažem; čupaj i dalje, čupaj neka BOLI. (poslužih se slikovitim izrazom Anice K., moj bi bio još brutalniji).
Čista Istina, cijeli nauk, Zajednica, Misija, a naravno i posebno grupa Bračno Zajedništvo mi je najdragocjenije što imam, i nešto NAJLJEPŠE što mi se ikad u životu dogodilo.
Ako je ovo posljedica moje slobodne volje prije utjelovljenja HVALA ISUSU DA SAM BILA PAMETNA BAR TAJ TREN… A s obzirom na to da objave govore kako je to osobna Božja volja od vječnosti jer me poslao baš zbog ove misije ((m)učeništvo u posljednje dane, rad u Vinogradu Gospodnjem) a i uputio me prema Saši (Bračno zajedništvo i zajednički rad) onda u poniznosti i bez daha kažem HVALA TEBI ISUSE ZA TOLIKU PRE-PRE-PRE-VEEEELIKUUUU MILOST koju si mi dao… Ja već danima razmišljam o tome gdje sam i na kakvom putu… I to me totalno rastopi, raspameti. Moram si napokon kupiti te tenisice za skakanje od sreće. O Bože Isuse moj kolika je tvoja Ljubav! Volim te i ljubim Isuse. Hvala ti do u vječnosti i neće nikad biti dovoljno.
Skrećem možda s teme, ali pročitala sam knjižicu Jezici, zapravo čitala sam je kao kopajući buldožerom… „je l‘ ima još, je l‘ ima još u toj rečenici, idem još, idem ponovno, idem do suštine, ide u centar, daj mi još“ … Stalno se vraćala na neke rečenice, dijelove, ili čak cijele objave po tri četiri puta. Toliko me blagoslovila jer nije samo o jezicima… Već je jaaaako široka, sveobuhvatna, slojevita, dotiče se puno više toga u životu pravog kršćanina, puna malih izvora spoznaja, dragocjena, ma joooj… I sad baš jučer pročitam zadnje stranice i poklopilo se sve sa zadnjim Seminarima, i Bogoslužjem, ali posebno seminar „Razgovori i promišljanja o krštenju u Duhu Svetome i Vatri… Točnije stranica 71… Ne znam opisati, možda netko drugi ne bi prepoznao što sam ja… Ali ja sam „uhvatila“ u nekim rečenicama a posebno na spomenutoj stranici… puno toga doslovno ali i „između“ rečenica što se točno poklapa sa svime u zadnje vrijeme s čime nas Isus hrani kroz tvoja usta. Ja vjerujem da to nije obični sinkronicitet.
Obožavam ovaj Isusov stih:
„Ako je tko žedan, neka dođe k Meni! Neka pije koji vjeruje u Mene! Kao što Pismo reče: ‚Rijeke Žive Vode poteći će iz njegove utrobe! To reče o Duhu kojeg su imali primiti oni što vjeruju u Njega!“
Postao mi je živ isključivo zbog ovoga nauka i tvoja divna nastojanja da nam ga oživiš jer je TOLIKO VAŽAN I TOLIKO PUNO GOVORI.
Čudno, ali što sam više Isusova i što sam dublje u ČI ja jesam sretnija, blaženija, sve više blagoslovljena, u blagostanju sa svih aspekata .. Ali s druge strane sam svakim danom sve žednija i gladnija Njega. I prepoznala sam da je u tome najveća sreća i blaženstvo. Žudjeti, voljeti Ga i slaviti sve više. Kada Ga žudiš sve više, onda Ga želiš/žudiš sve više Mu udovoljiti/služiti… A to onda vodi služenju/pomaganju drugima jer to je služenje Njemu… Onaj „kraljevski naklon“…
Toliko sam radosna od Ljubavi da bih eksplodirala…
Blagoslovljena sam što sam tu s vama svima, s tobom, počašćena što te imam za vođu. Hvala Ti Lorens na svemu… Nema tih riječi koje bi bile dovoljne zadovoljiti/ispuniti mjeru ljubavi kojom si ti nas mjerio do sada a pogotovo Isus. Ta mjera je nedostižna. Zato On jest Jedini i pravi Vrhovni Gospodar. Amen
Isusova i tvoja Lidija