Predragi Lorens… prelazim na TI.
Tvoje propovijedi probijaju barijeru svima čija su srca zarobljena kao pilić u jajetu. A onda jednom, jednog dana, zbog nekoga ili nečega, to isto srce osjeti svu skučenost svog prostora unutar ljuske. I postane mu pretijesno, želi van, a ne zna gdje. Ljuska puca bolno, dugo. Srce pati stisnuto u grču, zbijeno i pritisnuto teretom svih stjenki, zidova, podova, stropova i tjeskoba.
Duša pati!!! Osjeća smisao, ali ne razumije!
Zapravo je duša zarobljena, a ne srce. Prvo duša… a onda zbog nje i srce pod koprenom laži i krivih težnji!
Tvoj prijenos riječi o istinskom smislu postojanja nas ovdje jesu stvarna hrana za dušu željnu i gladnu svoje sudbine u ljubavi. Tvoj entuzijazam, gorljivost i duh su autentični… to se osjeti i vidi u osjetljivosti i duhovitosti, to je vibracija nevidljivog koja preskače prostor i udara negdje duboko u dno, kao pneumatski čekić… i ljuska brže puca. Što su veće bile prijašnje pukotine, to se lakše lomi i otpada u krhotinama. I srce, pilić, vidi van! Vidi svaki dan sve bolje i svaki put mu je najbolje! Zamisli sad… udahnut punim plućima, vidjeti nebo iznad, prostranstvo oko sebe, čudit se svom sljepilu svaki dan iz početka. To je stvarno oslobođenje iz zarobljenosti. Tvoj duh pomaže ljudima koji žele van, koji vjeruju da mora biti više i drugačije i usprkos umoru i udarcima ne žele odustati od traženja i probijanja, od kljucanja iznutra i škiljenja u svjetlo kroz načete pukotine. Objave koje donosiš obasjavaju postojeća uvjerenja i predodžbe posve novim svjetlom. Zapravo, ne te objave nego putem njih Istina koju apsorbiraš kao suha spužva, a onda počneš spoznavati svoju… jer je zarazno! I pitam se u čudu – kako sam sve mogla shvaćati tako krivo..? I biti toliko slijepa? I moja tzv. sebičnost bila je samo posljedica mog slijepog neznanja. Nedostajala mi je šira slika spoznaje. Ne tvoje, nego moje osobne – moje za mene od Isusa iznutra… tvoja divna predavanja samo su još više rasvijetlila i dodatno potvrdila ono što se već bilo stvorilo i bilo željno i zrelo za još i još…, a izlazilo je i izražavalo se kao nadošle misli na rubu zdrave pameti, no, tako moćno sigurno i bez sumnje, kao Čista Istina, čista znanstvena fantastika!
Hvala ti zaista na tvom trudu i tvojoj misiji. I na youtube-u… Samo
idi i nemoj stati. A ma može li se uopće stati??? Mislim da se pomoći može svima onima koji osjećaju duboko nezadovoljstvo, tj. očaj i koji žele promjenu. Samo Bog može promijeniti kamen.
(protestantska pozadina)