Iskustvo Petra J. tijekom jakog prisustva Duha na Bogoslužju

Ovo je jedna vizija koju je na Bogo-služju od četvrtka, gdje je bilo jako prisustvo Duha uz mnoga očitovanja, gdje je ono i Snježa kasnije primila iscjeljenje po molitvi, a gdje sam držao propovijed o Križu i iscjeljenju za jednu novu ženu koja je došla s karcinomom, imao naš Petar J. koji je ovako izvijestio

„ISUS, želio bih podijelit s tobom jedno iskustvo koje sam doživio u četvrtak kad smo molili (Lorens: Ja u stvari nisam molio nego sam propovijedao Evanđelje) za gos. X koja je došla s Y. Od samog početka druženja bilo je nešto drukčije u zraku, sama sfera je bila dosta jaka i na mene je ostavila duboki dojam prisustva Duha. Ono što je mene odmah uhvatilo je da uđem u sebe, al‘ ovo mi nije bilo nešto što sam planirao ili razmišljao o tome da ću uradit, već me toliko vuklo da sam ima toliku silnu želju i potrebu da samo sjednem na stolac i zatvorim oči … Kad si krenuo molit to je ODMAH BILO TO, nije se postepeno dizalo već je odmah krenulo (Lorens: ‚Jer besjeda o Križu je SILA BOŽJA!‘, 1 Korinćanima 1:18). Ne znam točno što si molio ni koliko je to trajalo,

znam da si spominja da sve predamo Isusu, sve terete, osude, neljubavi … Da vapimo za Duhom Svetim … Taj sam jedini dio čuo, predao sam svu težinu, svu ne ljubav, zamolio Ga da me ispuni Svojim Duhom. 

Na mene je to ostavilo duboki dojam i povuklo me još više na unutra, još uvijek unutar sebe ćutim tu silu, sad slabije al‘ i dalje je tu … Ono što sam ti htio reći i posvjedočit je slika koju sam primio i još mi je u glavi i svaki put kad pomislim na nju ponovno mi otkriva veličinu, dubinu, jakost, ljubav i sve ono što OTAC ima za nas i što nam pripada … Ovo je slika … Preda mnom stoji bijeli stijeg na zlatnoj šipki, na njemu nešto piše, nisam uspio vidjet … Taj stijeg je stijeg POBJEDE. Nakon toga vidim dolinu koja gori, pustoš, zemlja je izgorena i koliko god mi seže pogled svugdi je isti krajolik, vidim neka bića nalik na ljude potpuno demonizirane, svladane i služe Sotoni bez svijesti o sebi, lutaju, glave im spuštene, gledaju samo u pod … Pored mene na jednoj maloj uzvisini odjednom staje Jedan u svjetlu; u ruci drži taj stijeg POBJEDE, oko vrata mu visi rog … Bijel i poveći … Sad ono što mi je produbilo još više sliku, osjećaj, još više sile sam osjetio i jedno veeeliko poštovanje, poniženje unutar sebe, je to kako je to BOŽANSKO POSTOJANJE hodalo i koji je stav imalo. Hodao je u tolikoj slavi i snazi koju ne mogu opisati s ničim, a vjerojatno nikad i neću moći … Napravio par koraka prema tom uzvišenju, stao i samo zabio taj stijeg u zemlju … Trenutno, odmah i u panici sva bića zla su podigla glave sa zemlje, pogledala put njega i odmah počela bježat. ON je onaj koji ide pred vojskom i nosi stijeg, ON je prvi, ON je onaj koji nosi barjak pobjede i tamo di ga ON zabije o tlo to tlo pripada KRISTU; NEMA PUNO PRIČE, NEMA RATA, NEMA ZVEKETA MAČEVA SAMO VLAST ODMAH I SAD … ON JE DOŠAO PO SVOJE I SVE NJEMU PRIPADA ODUVIJEK I ZAUVIJEK … Nikad nisam to vidio na filmu, u svijetu, nikad čuo od tebe i nikad pročitao, nikad razmišljao ili mogao zamisliti o takvom postojanju, tolikoj veličini, tolikoj snazi, nešto nadnaravno i neopisivo jako … Odjednom je skinuo rog s ramena i zatrubio. Tada je nastala opća panika, bježali su glavom bez obzira, u strahu, panici … Ono što je izlazilo iz roga i ono što je rog je Riječ Božja … Silna i jaka, ruši sve pred sobom … Svi zlotvori su nestali, cijeli kraj je bio pust, a On je i dalje stajao u svoj slavi, tako jak, tako slavan, tako moćan … Imao je vijenac na glavi, vijenac od lovora ili tako nešto … Nije izgleda strašan, niti je bio nešto fizički jak, dapače, nije bio ni velik, al‘ ono što je bilo u njemu je toliko presilno, prejako, premoćno … Neman jednostavno riječi da bih opisao to postojanje i taj trenutak kad je zabio barjak i zatrubio u rog. Tolika vlast i slava nepojmljive veličine, sile, … Odjednom se to sve prekinulo, samo slika tog silnog postojanja mi je ostala u mislima. Nisam još jedno vrijeme mogao izaći iz sebe, nisam ni želio …“