Dragi Lorens,
Prvo ti želim cijelim srcem zahvaliti na svemu što radiš, na trudu koji ulažeš, na požrtvovnosti i na svoj ljubavi i pažnji koju nesebično daješ. Hvala Isusu koji te dotakao i tebi koji si Ga prepoznao i odlučno krenuo za Njim!
Ja jesam „nova“, ali nemam nimalo sumnje u Riječ i Istinu, jer sam kroz vlastiti život dobila mnoge potvrde.
Odgojena sam u katoličkoj obitelji. Crkva mi je skoro pa bila drugi dom. Moji roditelji su bili aktivni suradnici, a skupa s njima i brat i ja. Brat je ministrirao, kasnije i svirao, a ja sam redovito čitala Božju Riječ.
Sjećam se da mi od malih nogu nije puno toga bilo jasno, tj. vidjela sam mnoge kontradiktornosti i redovito postavljala pitanja na koja su se mnogi ili sablaznili ili samo zašutjeli.
Kao djevojka od nekih dvadeset godina sam prestala ići u crkvu jer više nisam mogla podnijeti toliko licemjerje i znala sam s apsolutnom sigurnošću da je crkva sve kontra Isusovog učenja i jednostavno nisam mogla to podržavati.
Osjećala sam često Isusovu prisutnost i ono što me spasilo tijekom mog odmetnutog života je čvrsto vjerovanje da mi Isus nikada ne ispušta ruku.
Uistinu sam često bila toliko ispunjena Njegovim Duhom, da bi osjećala kako mi je srce veće od tijela, suze bi klizile od neizmjerne sreće i ljubavi koju sam osjećala, i imala bih osjećaj snage da mogu pomicati planine.
Moj najveći nedostatak u svemu je bio manjak pameti i neutemeljenost u Riječi i impulzivnost u emocijama.
Kako mi se crkva zgadila, tako sam i izbacila Bibliju iz svog života i krenula u potragu za Istinom.
Udala sam se vrlo mlada, iz ljubavi i bijega od roditelja. Taj brak se nažalost nije održao. Putem smo se razišli. Ja sam uvijek stremila k duhovnosti i bila gladna znanja i razgovora, a on je bio apsolutno cijepljen protiv svega sto uključuje Boga.
Dobili smo dvoje krasne djece i sačuvali smo prijateljski i podržavajući odnos, ali svejedno, rastava nosi velike boli i traume duše za sve nas.
Tijekom svih tih problematičnih bračnih situacija često sam molila Isusa za pomoć i savjet i da mi pokaže ispravan put. Nas dvoje smo se toliko udaljili kao par da ja nisam mogla podnijeti njegove dodire i nikako nisam bila u stanju leći s njim kao žena. Osjećala sam to kao nešto jako loše, neistinito i doslovno sam čula vlastitu dušu kako vrišti kad bi mi se on približio s takvim namjerama. Tako sam i odlučila otići, jer sam se osjećala kao lažac ako bih ostala u braku koji na nikakav način to nije. To se dogodilo prije četiri godine..
U te četiri godine sam ulazila u razne New age grupe, čitala svašta i slušala razne ljude i razne filozofije. Osjećala neke stvari u početku kao dobre, da bi mi se kasnije pokazale mnoge deformacije. Često bi mi se desilo da bi u ljudskim očima i licima vidjela demonska obličja… Nisam bila sigurna pričinjava li mi se ili su ljudi bili uistinu opsjednuti.
Zadnja grupa u kojoj sam se našla se zove Eartharian i početna filozofija je djelovala vrlo simpatično i nevino da bi me na kraju dovelo do potpunog osjećaja pakla duše.
Prvo što mi se desilo je da sam jednog dana odjednom nekako progledala. Prije toga sam molila da mi se pokaže Istina, jer sam slutila da se nešto loše događa u toj grupi, ali nisam vidjela što. Molila sam tako nekoliko dana i jednog dana se probudila i vidjela sotonsko djelo i manipulaciju, ne samo u toj grupi, nego posvuda. Šokiralo me. Bila sam par dana u čudnom stanju. Osjećala sam agoniju vlastite duše koja je bila prestrašna, ali izvana u ljudskom obličju sam bila potpuno rezignirana, hladna, mrtva, kao zombi. Sjećam se da sam gledala neki kao užasan horor (inače sam se takvih filmova jako plašila) i razmišljala kako da mi sad taj neki demon dođe ne bi osjetila apsolutno nikakav strah niti ikakvu emociju. Totalna ravnodušnost, totalno mrtvilo, a iznutra, u duši neopisiva bol, tuga, užas, jad, agonija strašna… Nikad ni blizu takav osjećaj nisam iskusila i ne želim ga nikad nikome.
U tom trenutku sam prepoznala duha Lucifera u sebi. To me sve uistinu šokiralo i prestravilo i tada sam se okrenula Isusu i zamolila ga očajna za pomoć i putokaz. Dalje znaš…
(Lorens: Ovo ‚dalje znaš‘, mi je bilo objašnjeno u ranijem mailu, gdje kaže, ‚došla sam do tebe 5 minuta nakon što sam iskreno zavapila Isusu!!‘ J)
Odužila sam, makar je ovo najkraća moguća verzija i ima još mnogo detalja, ali ne želim te gnjaviti, no, imala sam potrebu ispričati ti ovo.
Ne mogu ti opisati zahvalnost koju osjećam prema Isusu, tebi i cijeloj zajednici i cijelom postojanju. Na blagoslovu neki dan sam Ga doslovno vidjela, ne fizičkim očima, nego unutarnjim, stajao je ispred mene i imao je ogromno otvoreno srce ispunjeno zlatnim nitima, poletjela sam Mu u zagrljaj i preplavila me neopisiva količina ljubavi. Nakon zagrljaja opet sam stajala preko puta Njega i sada je Njegovo srce bilo na mom srcu.
Dobila sam knjižicu br.15, pročitala je u dahu. Najljepše štivo koje sam ikada imala u rukama.
Nas život je Njegov život da ga živimo u Njegovu slavu i hvalu. Da bez prestanka služimo, puni Njegove Ljubavi, a u ovom svijetu to jedino možemo snagom i voljom koju nam daje Isus.
Moja glad je trenutno ogromna i po cijele dane samo slušam seminare i čitam. Hvala ti na dostupnosti svog materijala, ne znam kako bih ti se odužila.
Grlim te najjače moguće u Isusu, jer moja duša je napokon u stanju mira i sreće. Znam da me čeka velika transformacija i ustrajnost i odlučnost, ali sigurna sam da mi Isus nikada neće pustit ruku, kao što i dosada nikad nije.