Lorice…
Htjela sam ti još jučer napisati, ali nisam bila baš najsposobnija…
Prvo bih htjela reći hvala Ti Isuse na Čistoj Istini, na Misiji Čiste Istine i hvala Ti na Lorici i hvala tebi Lorice na svemu ikada, ali doista iz dubine srca! Koja milost biti na ovom vječnom Svjetlu Istine Njegove Ljubavi i imati tako jasno obasjan put nazad u Očevu kuću!
Toliko sam sretna i zahvalna Isusu da mi je omogućio da budem na ovom seminaru da ne mogu uopće izreći. Cijeli seminar, sama tema, Ljubav, Ekipica, zajedništvo, ma sve baš posebno nešto. Meni velika milost.
Skroz, ali skroz mi je kroz tebe na seminaru otvorio neku novu dimenziju i dužinu, dubinu i širinu i visinu Njegove veličanstvenosti, baš jedan ogromno neopisiv blagoslov. Svaka sekunda toliko dragocjena, svaki zarez toliko bitan i svaka Riječ toliko predivna da te skroz razumijem kad kažeš da bi mogao pojesti i papir i objavu, jer je i meni došlo, ne mali broj puta pojesti i papir i objavu i snimku.
Svaki komadić duše mi je vibrirao dok se proslavljalo Ime Isusovo da sam imala osjećaj kao da lebdim iznad stolice, da uopće ne sjedim. Tolika lakoća življenja kada znaš da Jednome ide sve, da samo Jednome ide 100%, da Isus jest Krist, da On jest Otac Isus, da je Njegovo Ime iznad svakog Imena, da pored Njega drugog boga nema, da je On jedini svet. Tolika snaga i moćnost u Njegovom Imenu, da sve što ti treba je Ime i vjera u Ime. Ma hvala Ti Isuse predivni, hvala Ti na Imenu! Doista jest najljepše Ime! I sva ova divnoća s jučerašnjom kulminacijom kao šlag na tortu. Riječ je bila baš silna, meni najbolja do sada, urezala se u svaku poru duše i tijela.
On je toliko predivan, toliko veličanstven i presilan i premoćan i beskrajan i vječan… Kad bi riječi mogle dati barem blijedu sliku onog što sam jučer doživjela… U životu nisam tako nešto doživjela… Toliko Svjetlo, beskrajni oceani vječne vatre Ljubavi, vulkan Ljubavi koji je eruptirao i potpuno me preplavio svojom Snagom, toliko moćno, to stanje u kojem nema ni mjesta ni vremena, nego jednostavno Sila Ljubavi toliko neopisivo jaka. Iako imam osjećaj da nisam bila u tijelu, nikad do tada mi tijelo nije bilo toliko tijesno, baš me sputavalo i ograničavalo da se još više ispunim Njime. Svaka stanica se preplavila Ljubavlju i jednostavno sam mislila da će se rasprsnuti. A, kako sam htjela da se rasprsne, da se mogu potpuno ispuniti Njegovom Ljubavlju. Doslovno sam imala osjećaj da fizički neću moći izdržati tu silinu Ljubavi, da ću nestati, da ću umrijeti od Ljubavi, od te ljepote Ljubavi. Kaže u jednoj objavi: „Moje prisustvo je isto što i biti prožet od strane Moje Ljubavi i ova prožetost Ljubavlju vam zauzvrat osigurava snagu i svjetlo, bez čega vi ne bi mogli biti zvani blaženo sretnima“ Ne da sam bila prožeta, nego prožeta i preplavljena skroz, kao nikad sam Ga osjetila toliko blizu, u meni, oko mene, u svim pravcima i baš blaženo sretna.
Iako je to samo mali djeličak Njegove veličanstvenosti, samo zraka, jer više ne bih mogla podnijeti, pred kojom doista možeš u najdubljoj poniznosti samo pognuti glavu i osjetiti svoju neznatnost, a tolika sreća i blaženstvo da jednostavno ne želiš ništa između tebe i Njega, da želiš zauvijek biti s Njim, da se želiš riješiti svega što te odvaja od Njega i sprječava da se stopiš s Njime u potpunosti, da već ovdje budeš jedno s Njime, da sve radiš s Njime, u Njemu, za Njega, po Njemu, da budeš potpuno prožet Njime, da nema točke razdvajanje, da Ljubavi daš svu Ljubav… Jer Ljubavi ide sva Ljubav… Jer Ljubav želi biti Ljubljena…To su mi samo neke od hit rečenica.
I onda spoznaja da u vječnosti spoznaješ Njegovu veličinu i nikad ju ne spoznaš do kraja, ali uvijek sve više i više i uvijek te sve više i više očara i osvaja i oduševi. Ma hvala Ti Isuse što si Ti toliko divan da uvijek mogu sve više otkrivati koliko si divan! I volim te, Isuse! I sad Te volim više, i svake sekunde još više!
Što se tiče senzacija, oduvijek mi je prisutna svjesnost da one dođu i odu, da pokazuju gdje mogu biti, ali gdje nisam još. Vraća mi se i ono što si spominjao na seminaru: “I što sad? Što ćemo sada s time?“ U srcu mi samo viče još jače trčati prema cilju do potpunog umiranja, dok se ne sagorim u potpunosti tako da ne ostane ništa od mene, samo On, dok se ne vratim u savršenstvo Njegove Ljubavi iz koje sam potekla. Kako je samo sve što ti se događa milo i cijenjeno kad znaš da te upravo to može vratiti nazad k Njemu. Ma riječi doista nisu dovoljne da bih izrazila sve što mi se izdogađalo u srcu ovih dana seminara. Neopisivo Ti hvala neopisivo predivni Isuse!
I hvala tebi Lorice! (Dolaze mi riječi iz Rimljana: „Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.“, a baš jesu, samo da znaš!)
I volim te… Baš jako…
Isuus!
Matea V.