Dragi Lorens,
Ne znam da li me sećaš, ali bio si u gostima kod nas u Srbiji u Novim Banovcima, pisao ti je moj otac Dejan i ja takođe par puta. Želim da ti se javim i da ti kažem da sam proširio moju porodicu, oženio se i dobio bebicu i hvala Ti Isuse što si me vratio na pravi put i izbavio od svega zlog što me je snašlo u međuvremenu i to naravno mojom krivicom, pokazao mi je po ko zna koji put koliko me voli i želi da se vratim nazad i pružio mi novu šansu i nije mi okrenuo leđa, ostavio sam se lošeg društva, poroka i lošeg načina života u koji sam upao (odjednom sam prestao gledati seminare, čitati knjižice i potonuo sam nikad dublje). Nisam više znao gde ću i šta ću i poželeo sam opet onaj miran lep i skladan život uz Isusa, i dobio ga, vidi „čuda“ Isus je opet uz mene, podario mi porodicu za čas, sve se to tako brzo desilo da kad pogledam unazad prosto da čovek ne poveruje koja je to moć, preko noći sve ostavio, sklonio se od svega lošeg za čas.
Taj dan odlučim da pogledam seminar tvoj kasno u noć, reko ajmo Miloše ispočetka i tako gledajući ga opet onaj osećaj neopisiv, suze same idu, reko evo ga to je to, sav srećan, ushićen iako suze idu, od sreće nema od čega drugog i završim ja seminar, Nauči nas moliti je bio ja mislim, nisam siguran skroz i zaspim ja kad ono eto čuda košmari, Sotona napada, očekivano, ne da on da se ja vratim na pravi put, ali i to smo rešili vrlo brzo uz prizivanje imena Isusa Hrista … I tako danima molitva, ruke same idu gore, mir, spokoj, lepota od života i onda razmišljam, a ne mogu da zamislim kolika je u stvari Ljubav Isusova prema nama kad nas uvek prihvati raširenih ruku i hvala Mu na tome … Kako si ti, kako ide po putu, kako je Ekipica? Pozdravi sve od mene i moje porodice, volimo vas! ️