Bertha Dudde, br. 1798, 31 Siječanj 1941
ZAŠTO SE MNOGI LJUDI BOJE TRENUTKA UMIRANJA?!
Trenutak umiranja je za mnoge ljude postao stvar nesavladivog straha, oni su zabrinuti i preplašeni svakom mišlju o njemu, a to je uvijek znak nedovoljne zrelosti duše. Duša nesvjesno prepoznaje svoje manjkavo/oskudno stanje i percipira da je smrt tijela kraj njezina zemaljskog postojanja… ona intuitivno osjeća da nije najbolje iskoristila svoj zemaljski život, i zbog toga ljudsko biće (pro)nalazi kako je misao o smrti zastrašujuća. Neizvjesnost nakon smrti ju uznemirava, ona je puna sumnje u svezi života nakon smrti pa ipak ona nije sasvim uvjerena niti da je njezin život konačno završen. I baš ova nesigurnost/neizvjesnost u svezi ‘poslije’ ju čini zabrinutom u pogledu trenutka odvajanja od svijeta. Što je čovjek zreliji to ga misao o smrti manje pogađa, razlog tome počiva u spoznaji/realizaciji da stvarni život ne započinje sve do smrti tijela. Preduvjet za ulazak u svjetlosne sfere je sposobnost da se zemaljski život preda/napusti sa lakoćom/radosno budući da čovjek onda više nije priljubljen uz zemaljska vlasništva (= materijalne stvari), on je prevladao materiju…
Sve što čovjek ostavlja iza sebe na Zemlji su zemaljska vlasništva za kojima više ne bi trebalo žudjeti već ih veselo i sa radošću odbaciti/napustiti. Sve što je čovjeku milo na Zemlji on treba biti sposoban napustiti/odustati od toga sa lakoćom/radosno, onda će njegov odlazak sa ovog svijeta biti lagan. Ne smije biti ničeg što čovjeka vuče nazad ili će oslobađanje od Zemlje uvijek biti borba. Posljedično tome svaka žudnja treba biti prevladana u ranijem stadiju tako da smrt može u bilo koji trenutak pristupiti ljudskom biću i nikad ga ne iznenaditi. Jednako odlučna za fizički kraj ljudskog života je želja za Bogom jer svatko tko žudi za Bogom je sretan kada njegov zemaljski život dođe do kraja. Duhovno je on već u tim sferama i samo čezne za onim trenutkom koji će ga konačno odvesti gdje njegov duh želi ići, u njegov istinski dom. Otud trenutak smrti može značiti zabrinutost/uznemirenost, strah i stravu za jednu osobu, dok za drugu može biti dodjeljivanje/darivanje nečeg o čemu je dugo sanjao i čemu se nadao. Za njega je to oslobađanje od svake forme, i označava ulazak u vječno kraljevstvo, u vječnu slavu…
Ono na što ljudsko biće gleda kao smrt može biti njegov ulazak u vječni život ako je svjesno živio svoj život, to jest, sa Bogom, i stoga je zreo za život u vječnosti… Međutim, to može zaista predstavljati smrt, duša to osjeća i plaši se trenutka koji će neizbježno doći kada je vrijeme zemaljskog života, kojeg je Bog odredio za ljudsko biće, završilo. Svaki čovjek bi prema tome trebao razmišljati o trenutku svoje smrti i gledajući u (ili ‘s obzirom na’) njega svjesno živjeti svoj zemaljski život, to jest, tako da unaprijedi/oplemeni svoju dušu da ona može ostvariti stupanj zrelosti koji osigurava lagan i bezbolan prelazak sa Zemlje u vječno kraljevstvo. AMEN
***
Bertha Dudde, br. 2776, 16 Lipanj 1943
VOLJA ZA ŽIVOTOM… STRAH OD SMRTI…
Volja ljudskog bića za životom/življenjem je vrlo snažno razvijena sve dok je zrelost njegove duše i dalje vrlo niska, što je sasvim razumljivo budući ga svijet i dalje obuzima/očarava i daje mu pričinu (ili ‘pretendira/pretvara se’) kako ispunjava njegove želje. Ljudsko biće nalazi odustajanje od njegovog zemaljskog života izuzetno teškim sve dok mu nedostaje vjere u život nakon smrti, budući potonje čini da on na život na Zemlji gleda drugačije. Vrlo duboko posvećena/privržena osoba na zemaljski život gleda tek kao na prijelazno mjesto, kao na školu koju mora pohađati kako bi bio primljen u kraljevstvo gdje započinje stvarni život. I ova vjera će mu također dati snagu prevladati sve prepreke i poteškoće zemaljskog života, dok se nevjernik često slama i odbacuje svoj život pretpostavljajući kako ga je on sam sposoban trajno dokončati. Svatko sa vrlo dubokom vjerom će rado dati svoj život ako se to od njega zahtjeva budući usmjerava svoju pažnju prema životu nakon smrti njegova tijela i njegovoj čežnji za unijom sa Bogom, pošto osjeća kako je to primarno istinski život. Sve dok ljudsko biće jedino obraća pažnju na Zemlju i njezina dobra on koči/spriječava svoje težnje za uzlazom, on žudi svijet sa svakom žilicom svojeg bića i misao kako će jednog dana morati napustiti ovaj svijet je za njega nepodnošljiva i depresivna.
A to otkriva njegovo stanje uma pošto njegova ljubav za svijetom umanjuje njegovu ljubav spram Boga i drugih ljudi, i stoga je čovjek i dalje duhovno nezreo, to jest, njegova duša se još nije ujedinila sa duhom u sebi, on još nema svjesnost i ništa mu bolje nije poznato od njegova zemaljskog života. U tom slučaju je za njega svaka misao o smrti strašna, on želi živjeti da bi uživao, on žudi svjetovna dobra i zanemaruje/prezire duhovne vrijednosti. I ovaj se duhovno nizak nivo ne može dovoljno puno kritizirati pošto je ljudsko biće sada u velikoj opasnosti izgubiti njegov zemaljski baš kao i duhovni život. Ako ne iskoristi svoj zemaljski život da bi pronašao sjedinjenje sa Bogom on će živjeti uzalud i za njega je bolje izgubiti zemaljski život nego se najdublje zaljubiti u materiju, što je istoznačno sa duhovnom smrću. Zemaljski život je milost dana ljudskom biću poradi višeg razvoja i za nadvladavanje (ili ‘da bi se izdignuo iznad’) materije kako bi mogao ući u duhovno kraljevstvo… Međutim, ako zbiljski zadatak ljudskog bića na Zemlji biva zanemaren on sebe veže za materiju i mora na silu biti odvučen/odvojen dokončavanjem njegovog zemaljskog života. Sve dok je misao o fizičkoj smrti nepodnošljiva za čovjeka on ne obraća dovoljno pažnje na njegov stvaran zemaljski zadatak. Volja za životom je u njemu toliko jaka da će učiniti sve da bi ga zaštitio i produžio u vjeri kako je njegov život u njegovim vlastitim rukama, a ipak on se plaši da ga ne izgubi prerano. Jedino sa mišlju o onostranom, u vjeri o dušinom životu nakon smrti, užas od smrti se započinje povlačiti i onda ljudsko biće razumije kako je njegov zemaljski život samo pripremna faza za stvaran život koji će trajati vječno. AMEN
***
Bertha Dudde, br. 6042, Rujan 4, 1954
ČAS SMRTI BEZ STRAHA… SPREMNOST…
Uvijek budite spremni zamijeniti vaš zemaljski život za život u duhovnom kraljevstvu, onda vas čas odlaska sa ove Zemlje NIKAD neće iznenaditi a niti ćete ga se ikada morati bojati. Štogod razmišljate ili činite, uvijek sebe pitajte da li je to pravilno preda Mnom, onda ćete živjeti svjesno i raditi na unaprijeđivanju vaše duše… tako ćete živjeti za kraljevstvo onostranog, a ovo kraljevstvo onostranog će za vas biti kraljevstvo svjetla, zbog kojeg ćete rado odustati od vašeg zemaljskog života pošto je ono vaš istinski dom.
Samo kada bi vi ljudi bili sposobni shvatiti da je vaš zemaljski život jedino proba/test, da on nije stvaran život nego tek priprema za ovaj stvaran život, i da se stoga trebate uvijek jedino usredotočiti da ga ispravno procjenite … Ali vi smatrate zemaljski život kao jedini važan život a stvaran život u duhovnom kraljevstvu razmatrate isuviše malo… ako uopće i vjerujete u njega. Vi koristite svu vašu snagu za potpuno nevažne stvari i ne pripremate se dovoljno za život koji leži pred vama.
Čas smrti je naumljen biti čas vašeg izbavljenja, kad odbacujete vaše zemaljsko odjelo kako bi ušli u svjetlo i slobodu u kraljevstvu mira i blaženstva… Vi ste trebali svjesno i radosno gledati ka tom času i veselo se odreći zemaljskog života u zamjenu za puno bolji život. Međutim, vi ćete ostvariti ovu svjesnost kada ste, u živoj vjeri, živjeli život praćenja Isusa, jer jedino onda ćete jasno prepoznati svrhu vašeg zemaljskog života i vaš cilj… jer jedino onda ćete znati sve međuodnose i također o slobodnom i blaženom životu u duhovnom carstvu… jer jedino onda ćete biti probuđeni, i zato ćete prema tome malo cijeniti zemaljski život i svjesno stremiti prema životu u duhovnom kraljevstvu, u svjetlu i sreći…
Zasigurno ste obavještavani o njemu ali ćete vi to jedino prihvatiti kao istinu kada je ljubav u vama zapalila svjetlo… Otud vi najprije morate živjeti život ljubavi…. Onda vas smrt više neće plašiti, onda ćete već imati vezu sa duhovnim kraljevstvom, onda će od tamo toliko puno ruku posegnuti za vama koje će vam ukazivati put do kraja vašeg zemaljskog života… I onda ćete živjeti svaki dan na Zemlji kako je Moja volja… Onda ćete pripremiti sebe na blaženi kraj, i čas vašeg odlaska sa ove Zemlje će za vas biti buđenje u život u svjetlu i veličanstvenosti. AMEN
***
Bertha Dudde, br. 6616, 8 Kolovoz 1956
STRAH OD SMRTI…
Smrt je samo prolaz u život koji će trajati zauvijek. Vi ljudi se ne bi morali bojati smrti ako bi vaš život na Zemlji korespondirao sa Mojom voljom… da ste ovaj zemaljski put putovali (s)u(kladno) Božanskom redu, jer onda prilikom suočavanja sa smrću ne bi bili užasnuti, budući bi se onda vaša duša radovala zbog toga što je sposobna pobjeći tijelu kako bi se vratila u svoj dom gdje je zemaljsko tijelo sasvim suvišno, gdje se ne može govoriti o prestanku postojanja nego gdje će Slobodan život u obilju svjetla i snage čekati na dušu. Isus Krist je uskrsnuo iz groba trećeg dana… On vam je demonstrirao kako ne postoji tako nešto kao prestanak postojanja nakon smrti tijela, On vam je priskrbio dokaz kako ispravan način života samo rezultira u promjeni zemaljskog u duhovno tijelo, da ljudsko biće nastavlja postojati, da je jedino njegova čaura doživjela transformaciju, koja je apsolutno nužna za boravak u duhovnom kraljevstvu… I svi vi ste sami sposobni ostvariti ovu transformaciju, i smrt bi onda doista izgubila svoj žalac (1 Korinćanima 15:55). Ali budući vi ljudi ne vjerujete u život nakon smrti, vi zanemarujete sebe pripremiti za boravak u duhovnom kraljevstvu, a budući vaša duša stoga nema ama baš nikakvo očekivanje (= nikakvu budućnost kako će) sebe odjenuti nakon smrti u blistavo duhovno odjelo vi se bojite smrti, i to sa pravom, jer ne možete prestati postojati no zemaljska težina može i dalje prianjati uz vas, i vaše buđenje nakon smrti neće biti sretno… No vi se hoćete probuditi bez obzira kako je vaša duša nesavršeno oblikovana… ona će otkriti kako nije i ne može prestati postojati… I ove se sudbine nesvjesno pribojavate vi ljudi koji se bojite smrti.
Pa ipak trebate se prisjetiti Onoga Koji je nadvladao smrt… Isus Krist vas želi probuditi u život, On vam želi dati jedan vječno-neuništivi život kojeg nikad više nećete izgubiti. Prihvatite ovaj dar milosti, prisjetite se Njega tijekom plašljivih sati i preporučite Mu svoju dušu, i apelirajte Mu da joj ne dopusti pasti žrtvom smrti, nego da bude milosrdan prema njoj i pomogne joj ostvariti život… I, doista, vaša zamolba Njemu neće biti upućena uzalud… Vaš će strah nestati da bi ga zamijenio blaženi spokoj, spokoj kojeg jedino Isus Krist može dodijeliti duši. Živa vjera u Isusa Krista raspršuje sav užas od smrti, jer ljudsko biće zna da će ponovno ustati, baš kao što je Isus Krist ustao trećeg dana.
Ali svatko bez ove vjere u Njega će se bojati smrti ili će vjerovati kako će prestati postojati, da će se vratiti u zaborav odakle on zamišlja za sebe kako je potekao… I on će, kao i ostali koji su na Zemlji živjeli bez Isusa Krista, imati grubo buđenje… I trebat će proći jako dugo vrijeme prije nego su uvjereni da nisu prestali postojati, te da mogu izbjeći njihovo beživotno stanje ako zazivaju Onog Koga su odbili priznati na Zemlji, ali Koji im jedini može ponovno dati život… Smrt treba jedino biti prijelaz u novi i besmrtan život… Ona ne treba ni zbog čega brinuti ljude, pošto je Isus Krist nad njom prevladao, pošto je On ostvario djelo Spasenja kako bi ljude izbavio od stanja koje je na svijet bilo dovedeno od strane Njegovog neprijatelja (Sotone)… Ali Isusovo djelo Spasenja i uskrsnuće nisu na pravilan način cijenjeni od strane ljudi… Mnogi znaju za njih ali ipak ne vjeruju, i prema tome su oni također nesposobni izvući koristi od učinaka/posljedica/djelovanja djela Spasenja i Uskrsnuća… Ali živa vjera daje ljudima čvrsto uvjerenje i prema tome također otklanja svaki njihov strah od smrti… I ovi će blaženo zaspati u Gospodu i radosno se sa Njime probuditi u kraljevstvu svjetla i blaženstva… Jer oni vječno više neće kušati smrti, nego će uvijek jedino imati vječni život.
AMEN
***
Bertha Dudde, br. 6637, 6 Rujan 1956
STRAH OD SMRTI… GLEDANJE U DUHOVNO KRALJEVSTVO PRIJE SMRTI
Duhovna smrt je puno gora nego fizička smrt (ili ‘od tjelesne smrti’). Duhovna smrt je ono čega se ljudi nesvjesno boje ako se boje umrijeti. Strah o onome što će se dogoditi nakon što umru je strah koji dolazi ljudima koji ne vjeruju u dalji život (ili ‘u nastavak života’).
Strah je nesvjesna ispovijest (ili ‘nesvjesno priznavanje’) duševne nezrelosti. Ljudima nedostaje takvo znanje i prema tome također i povjerenje u milostivog Boga i nada u pomoć koja bi im bila dana ako bi pitali za nju. Duša je u potpunom mraku i plaši se još mračnije nepoznate noći koja tek dolazi (ili ‘koja će tek doći’).
Sazrela/usavršena duša čeka u miru svoj posljednji sat. Ona žudi za oslobođenjem od svoje izvanjske čahure/ljuske. Ona se(be) povjerava Njemu u Kojeg vjeruje i (po)stavlja se pod Njegovu milost. Često takve duše mogu, prije njihove smrti, (po/za)gledati u to Kraljevstvo kojeg iščekuju. One ozareno otvaraju njihove oči da bi ih zauvijek zatvorili, bježeći iz tijela u Kraljevstvo u koje su gledali (= u smislu, ‘na kojeg su bacili brzi pogled’).
Strah od smrti je jasan znak stanja duše. Takve duše moraju primiti mnogo pomoći od svojih bližnjih, tako da se one, čak u njihovoj posljednjoj minuti mogu probuditi i posegnuti za Onim (ili ‘prema Onome’) Koji im može i hoće pomoći
Mirna i iskrena molitva Isusu Kristu može pomoći svakome nagore prema Njemu Koji suosjeća sa svakom dušom koja se bori sa strahom od smrti i pomoći će im do unutarnjeg mira… Te duše će prepoznati tu pomoć i posegnut će za tim posljednjim konopcem spasenja (lifeline = misli se na konopce koji su privezani na palubi i jarbolima tako da bi se mornari, u slučaju da postoji opasnost od upadanja u more ili da ih val odnese, mogli uhvatiti). One će kroz ljubav svojih bližnjih biti uzdignute ka Isusu Kristu Koji pred iskrenom molitvom za pomoć neće zatvoriti Svoje uho.
Prema tome, vi morate posebice pomoći onima koji se boje umrijeti. Poradi tog straha oni priznaju da su i dalje daleko od svjetla i prema tome daleko od Boga. To također pokazuje/označava da im treba pomoć, jer inače bi, kada osjećaju da je čas odlaska sa ove Zemlje došao, bili ispunjeni blaženim mirom.
Pružiti uplašenim dušama vašu podršku i preklinjati Isusa Krista Osobno da se smiluje takvoj duši, to je djelo velike milosti. Ova molitva za pomoć, u ljubavi, će biti uslišena (= u smislu, ‘čut će se’) i može značiti spasenje za tu dušu tako da može biti spašena od noćne tame. AMEN
***
Bertha Dudde, br. 6817, April 28 1957
PROMJENA DUŠINA PREBIVALIŠTA… SMRT TIJELA…
Duša je vaše stvarno Ja koje je besmrtno, koje nakon smrti tijela samo mijenja svoje prebivalište, koje je završilo svoj zemaljski napredak kako bi nastavilo sazrijevanje u drugim sferama ako ne ostane protivno Meni i tako siđe u ponor. Otud vas misao kako se ne morate bojati smrti treba činiti jako sretnima, da ćete živjeti premda morate napustiti ovu Zemlju… i da je taj život daleko više ugodan i veseo nego to zemaljski život jednog ljudskog bića ikad može biti. Vi sa radosnim očekivanjem trebate gledati naprijed prema danu kada će vaš izvanjski pokrov biti oduzet vašem stvarnom Ja, kada će sva težina otpasti od vas a vi ćete biti sposobni sa lakoćom i radosno sebe uzgidnuti u svoj istinski dom, koji vam doista nudi nezamislive divote. Trebate biti radosni pred činjenicom da za vas nema smrti pošto će vaša duša samo doživjeti promjenu prebivališta što ju može učiniti beskonačno sretnom…
I zato, zašto se plašite smrti ili očekujete kraj vašeg zemaljskog života sa nelagodom? Zašto je smrt za vas ljude postala užasom, zašto u vama pobuđuje osjećaj straha kada, u stvarnosti, ona naposlijetku nije ništa drugo nego prijelaz u drugu sferu? Zato što vi nesvjesno osjećate kako niste živjeli vaš zemaljski život ispravno, i zato što vaša duša ne postiže svjetlo koje bi odnijelo sav njezin strah… Jer osoba koja udovoljava Mojim zapovijedima ljubavi, koja tako živi život na Zemlji u skladu sa Mojom voljom, nema straha od smrti već čezne odbaciti svoj zemaljski pokrov budući žudi za svojim istinskim domom, budući je ljubav u njemu zapalila blistavo svjetlo i, dok gleda naprijed, on također zna kako se nalazi blizu Mene, gdje ga nikakva patnja i bol, nikakva tuga ne može dodirnuti, gdje se osjeća zaštićenim od strane Moje ljubavi… Svi ljudi bi mogli imati ovu blaženu izvjesnost, da će kada odu sa ove Zemlje zamjeniti žalosno i teško postojanje za ovaj osjećaj sigurnosti, samo ako bi živjeli svoj zemaljski život sa ovim ciljem na umu… ako bi uvijek slijedili njihov unutarnji glas koji ih jasno obavještava o Mojoj volji… ako bi već na Zemlji ušli u ispravan odnos sa Mnom, svojim Bogom i Ocem od vječnosti. Misao kako njihov život završava sa smrću tijela je već najbolji dokaz kako čovjekov način života ne korespondira sa Mojom voljom, jer ova ideja dolazi od utjecaja protivnog duha koji želi onemogućiti ljude da steknu ispravnu realizaciju i prema tome također neprestano povećava njihovu žudnju za uživanjem zemaljskog postojanja do punine… jer ti ljudi ne vjeruju u besmrtnost njihove duše, oni joj nameću ista ograničenja kakva nosi sudbina vanjskog okvira…
I zato na sve načine nastoje kušati zemaljski život, uvijek jedino uzimajući u obzir njihovo tijelo ali ne njihovu dušu koja, nakon fizičke smrti, mora prihvatiti radije nesigurnu sudbinu, koja neće biti sposobna doživjeti divote svojeg istinskog doma, pošto zahvaljujući svojoj nesavršenoj naklonosti ona ne može naći/dobiti pristup sferama gdje ju očekuju nezamisliva blaženstva. Iako je duši i dalje moguće sebe razdvojiti od ponora i ući u više sfere, unatoč tome je potrebno puno više truda i nastojanja nego na Zemlji, i bez pomoći će to biti nemoguće, pa ipak će i tada duša morati sakupiti svoju vlastitu volju, što je puno lakše na Zemlji. Vlastito Ja ne može prestati postojati ali stvara svoju vlastitu sudbinu blaženstva ili agonije… i jedino kada ljudi za njihovo tijelo više ne smatraju kako je ‘živo’ već nauče prepoznati dušu unutar tijela kao njihovo stvarno Ja, jedino kada nauče vjerovati u besmrtnost njihove duše, će oni živjeti odgovornije na Zemlji i onda se više neće niti bojati smrti, koja se jedino tiče zemaljskog tijela ali ne duše koja u njemu prebiva. Onda će oni živjeti u skladu sa Njegovom voljom i čeznuti za časom kada će duši biti dozvoljeno napustiti svoj zemaljski pokrov kako bi onda ušla u kraljevstvo koje je njezin istinski dom. AMEN