Zovem se Jure Vučak, rođ.13.10.1978. u Splitu, i ovo je moje svjedočanstvo. Život me nosio kao valovlje što ga nosi uzburkano more i već od djetinjstva bio sam spreman na svaku vrstu zlodjela i nepodopštine, a ako je nešto dobra i bilo u meni to je, sada znam, od mog i vašeg nebeskog Oca. Postao sam sitni lopov zbog adrenalina i svakidašnje dosade odrastanja na selu u Cisti Velikoj, opravdanje sam nalazio u nesređenim obiteljskim prilikama ili po onoj dobroj staroj priči kako mene nitko ne voli pa mogu činiti što me volja. I činio sam tako!
Bio sam neposlušan i nepokoran bilo u školi, bilo u kući, a jedino značajno razdoblje kada sam osjećao da sam živ bilo je kada sam se zaljubio u jednu djevojku i imao stalan pošten posao. Za Boga sam oduvijek znao, no On je u mom životu zauzimao uvijek drugo mjesto, nekako sam računao da ću se provući kroz život bez previše truda i sada znam da nisam mogao biti u većoj zabludi. Do trenutka kada sam se zaljubio život mi je bio nesređen i nesretan, a onda tračak sreće koja je trajala kao treptaj oka i opet sam se našao u pustinji vlastitog života, samo ovaj puta sam ostao bez djevojke, bez posla, prijatelja i uskoro sam završio u zatvoru zbog oružane pljačke.
U najgoroj noći mog života, prvoj noći u zatvoru rekao sam sljedeće riječi: “Sada me samo Ti možeš spasiti!“ Bio sam uvjeren da neću dočekati jutro i da mi nema spasa, no nakon tih riječi preplavio me osjećaj olakšanja i ljubavi koju tada sebi nisam znao objasniti. Vrijeme je prolazilo, a život mi se činio težim no ikad, samo što sam znao da će mi biti dvostruko teže vratiti se u „normalan život“. Odležao sam par godina i izišao vani, no zbog nedostatka znanja nastavio sam lutati kao u snu iako se nisam vratio starom životu, sada znam On je pazio na mene.
U jednoj noći pred dolazak na Lorensov Seminar potpuno slomljen i u suzama zamolio sam Isusa da dođe u moje srce i u moj život jer ja nisam mogao dalje. Jakov 4:9-10 9 „Osjetite se bijednima,zatužite i zaplačite! Neka se vaš smijeh pretvori u tugu,a radost u žalost! 10 Ponizite se pred Gospodinom,i On će vas uzvisiti!
Od dana kada sam izgovorio one riječi u zatvoru pa do dana kada sam sreo Lorensa u hotelu Dujam (Seminar ‚Nauči nas moliti… – Molitva Gospodnja‘) prošlo je 1god. i 6mj., jedno beskonačno dugo vrijeme puno agonije, bolesti, boli i tuge koje je završilo kada sam se probudio od moga sna. U samo nekoliko dana primio sam iscjeljenje, ozdravljenje i pregršt utjehe, milosti i Ljubavi kakvoj nema premca. Hvala Ti Oče, Isuse Kriste, Ljubavi moja, Živote moj!
Nemoguće je riječima opisati to bogatstvo i Očevu dobrotu,tu beskrajnu Ljubav kojom nas ljubi! Sav moj život počevši od prve slike koju pamtim pa do dana današnjeg dobio je smisao i svrhu, sada znam On je moj Put, Istina i Život i da je sva moja želja predstaviti Očevo Ime s jednog kraja na drugi kraj Zemlje. Stoga braćo hrabro,On je naša snaga i pomoć u danima koji dolaze.
Eto toliko od mene,pozdrav svima koji su u Kristu, puno Vas ljubim! Pozdrav svim Kristovim Ekipicama!